Prepoznatljivost izgrađenog identiteta

Prepoznatljivost izgrađenog identiteta

Stalno obogaćujući osječku kulturnu scenu, Krležini dani i ovoga su prosinca potvrdili svoj identitet

Kazališno-teatrološka manifestacija Krležini dani, koja se održava svake godine u prosincu, na osobit način povezuje znanstvenike, kazalištarce i Grad Osijek. Krležino ime u nazivu, njegovo znamenito Osječko predavanje i spomenik piscu koji je izradila Marija Ujević u osječkome Parku kralja Petra Krešimira IV. samo su neke od sastavnica prepoznatljivosti ovoga skupa. Pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske te Osječko-baranjske županije i Grada Osijeka Krležini dani održani su sedamnaesti put. Utemeljitelj manifestacije je Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, uz suutemeljitelje osječki Filozofski fakultet i Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU – Odsjek za povijest hrvatskog kazališta iz Zagreba, a pokrovitelji su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Razred za književnost iz Zagreba te Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera iz Osijeka. Stalno obogaćujući osječku kulturnu scenu, Krležini dani i ovoga su prosinca potvrdili svoj identitet prve večeri otvaranjem izložbe Kazališni plakati za izvedbe glazbenoscenskih djela Alfija Kabilja autorice Antonije Bogner-Šaban, koja je, uz Srećka Šestana, pomoćnika ministra kulture, i Vlaha Ljutića, intendanta osječkoga kazališta, otvorila izložbu te održala prigodno izlaganje o Kabiljevu opusu. Izložba je prošloga prosinca otvorena u Odsjeku za povijest hrvatskoga kazališta pri Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU u Zagrebu, a sad je u predvorju kazališta može razgledati i osječka publika.

Pod krovnim naslovom Vrijeme i prostor u hrvatskoj dramskoj književnosti i kazalištu na znanstvenom je skupu sudjelovalo dvadeset i petoro izlagača, među kojima je najviše bilo teatrologa i povjesničara književnosti. Znanstvena izlaganja održavala su se u svečanoj dvorani osječkoga Filozofskoga fakulteta, a među slušačima najviše je bilo osječkih studenata, koje su svi uvodničari skupa srdačno pozdravili. Prvoga dana skupa nazočne su pozdravili Branko Hećimović, predsjednik Odbora Krležinih dana; Srećko Šestan, pomoćnik ministra kulture; Nikola Batušić u ime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti; Stjepan Čuić, predsjednik Društva hrvatskih pisaca; Vlaho Ljutić, intendant HNK u Osijeku, te Josip Babić, prodekan Filozofskog fakulteta u Osijeku. Svake godine Krležine dane izlaganjem i osvrtom na vlastiti opus otvara jedan od hrvatskih dramatičara, a ove je godine to učinio Nedjeljko Fabrio, naslovivši svoj referat Fusnote uz moju dramatiku. Mira Muhoberac sučelila je dramske i kazališne prostore u dramama Marina Držića, a Zlata Šundalić svoju je pozornost usmjerena čitanja posvetila Držićevoj Hekubi. Ljerka Perči govorila je o pregledanoj arhivskoj građi koja osvjetljava kazališnu djelatnost u Valpovu od 1809. do 1823. godine. Divna Mrdeža Antonina usredotočila se na povijesnu dramu 19. stoljeća analizirajući pseudopovijesno i povijesno vrijeme, a Antonija Bogner Šaban nastavila je istraživanje o Ivi Raiću, zahvativši ovaj put razdoblje Raićeva boravka u Njemačkoj. Vrijeme i prostor bili su predmeti istraživanja posljednjih dvaju referata toga dana: Dalibor Paulik te je dvije kategorije istražio u žanrovima hrvatskoga glazbenog kazališta, a Željko Uvanović u filmskim ekranizacijama hrvatskih drama. Drugi dan skupa izlaganjem je otvorila Jasna Melvinger te je – nastavljajući se baviti djelima Ilije Okrugića – ove godine analizirala građansku Slavoniju druge polovice 19. stoljeća u dramatičarevoj Hunjkavoj komediji. Branko Hećimović govorio je o djelatnosti Hinka Nučića u Sloveniji i Hrvatskoj, a Lucija Ljubić o glumici Anki Kernic i njezinim angažmanima u više njemačkih i jednom hrvatskom kazalištu. Marica Grigić analizirala je dramski tekst Tomislava Prpića Kristuš na cesti. Nikola Batušić istražio je kategoriju vremena u Krležinu glembajevskom ciklusu, a Mate Lončar posvetio se poetskim slikama u Krležinu Areteju. Martina Petranović usmjerila se na vrijeme afirmacije kostimografske struke i radu Inge Kostinčer, a Miro Međimorec na primjeru Dubrovačkih ljetnih igara tematizirao je estetiku otvorenih prostora. Treći dan skupa započeo je izlaganjem Ivana Lozice o karnevalu kao vremenskom rezervatu poganstva i predstavljanja, a nastavljen je referatom Darka Gašparovića i kronotopima cirkusa u hrvatskoj drami 20. stoljeća. Helena Peričić govorila je o antičkoj duologiji T. P. Marovića, a Stanislav Marijanović o Strossmayeru kao dramskom liku u djelima Ivana Supeka i Stjepana Tomaša. Vlatko Perković govorio je o Sunčanju u tamnom krajoliku grada Čede Price, a Branka Brlenić-Vujić o drami Mire Gavrana Stranac u Beču. Sanja Nikčević istražila je literarni kabaret Borisa Senkera, a Suzana Marjanić izlaganjem o distopijama hrvatskoga performansa devedesetih završila je posljednji dan skupa.

Kazališna smotra prve je večeri otvorena gostujućom predstavom HNK iz Varaždina, koje je, u režiji Petra Večeka, izvelo Krležinu dramu U agoniji. Drugi dan popodne, uz polaganje vijenca na Krležin spomenik, govor je održao Mate Lončar, a osječki studenti Filozofskoga fakulteta pod vodstvom Branke Brlenić-Vujić izveli su recital iz djela Miroslava Krleže. Svake se godine u Osijeku održava i predstavljanje zbornika Krležinih dana, u kojemu su tiskane proširene verzije prošlogodišnjih izlaganja, a ove je godine o zborniku govorio Nikola Batušić. Na četiristotinjak stranica u novom je zborniku objavljeno trideset radova, a uz njih je neizostavna kronologija prošlogodišnjega skupa, repertoar predstava, kazalo imena te sažetak na engleskom jeziku. Iste večeri bilo je i osječko predstavljanje najnovije knjige Marije Barbieri Bugarski pjevači na hrvatskoj opernoj sceni, a to je bila prigoda da se pobroje najvažniji bugarski pjevači u osječkom kazalištu. Osim autorice, na predstavljanju je govorio Raško Ivanov, tajnik Bugarsko-hrvatskog društva, i Branko Hećimović. Poslije je publika imala prigode pogledati gostujuću predstavu Sinovi umiru prvi Mate Matišića, koju je u zagrebačkom GDK Gavella režirao Božidar Violić. Treću večer gledateljima se predstavilo osječko HNK najnovijom dramskom predstavom Kurve autora Feđe Šehovića i redatelja Ivana Lea Leme. Posljednjega dana u Osijeku je gostovalo Narodno kazalište iz Subotice odigravši predstavu Borisa Senkera Fritzspiel u režiji Roberta Raponje. Kazališna sezona 2006/07. u Osijeku protječe u znaku priprema za obilježavanje stote obljetnice osječkoga HNK pa se članovima Odbora i sudionicima sama od sebe nametnula i tema znanstvenoga skupa za sljedeću godinu: Sto godina Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku – Hrvatska dramska književnost i kazalište – Teorija, povijest, praksa. Nema dvojbe, bit će to iznimna prigoda da se Osijeku čestita na ustrajnosti u njegovanju kazališnog života, ali i da se propitaju dosad nedovoljno istražene i nepravedno zanemarene činjenice iz osječke kazališne povijesti.

Lucija Ljubić