Prepoznatljiva raznolikost

Prepoznatljiva raznolikost

Nastavljajući brinuti se o svojoj filmskoj glazbi, Alfi Kabiljo iskoristio je pedesetu obljetnicu rođenja čuvenoga fizičara Nikole Tesle te je objavio soundtrack za televizijsku seriju Nikola Tesla Eduarda Galića, snimljenu 1977. Izdavačka kuća Orfej objavila je zvučnu stazu televizijske serije u izvornu obliku, što je u jednu ruku dobro (objavljeni glazbeni brojevi zvuče onako kako su zvučali u seriji), ali u drugu i nije (izvedba Zagrebačkih simfoničara RTZ nije uvijek besprijekorna, pa bi možda bilo bolje – da je bilo vremena i novca – da se glazba za Nikolu Teslu ponovno pomnije snimila).

U glazbi za Galićevu televizijsku seriju Kabiljo se kreće utvrđenim putem: u filmskim špicama (najavnoj i odjavnoj) miješa akordičke disonance s raspjevanom glavnom temom (taj je postupak uporabio i u Seljačkoj buni), a zatim hvata filmski sadržaj na holivudski način. Dapače, osobito je uvjerljiv u prizorima koji trebaju asocirati na američku glazbu (brojevi Putovanje u Ameriku, New York te Hotel u New Yorku u kojemu citira Georgea Gershwina). Putovanje svijetom u Prag, Pariz, Budimpeštu, London, Strasbourg opisuje vedrim glazbenim brojevima, koji često podsjećaju na šansone i mjuzikle, kojima je Kabiljo zadužio hrvatsku glazbenu scenu. Partituru povezuje jedna tema, koja se često ponavlja, a skladatelj je nerijetko preoblikuje seleći je iz konsonantnog u disonantni glazbeni kontekst. Također, u nekim brojevima vrlo vješto manipulira melodijom u proširenom tonalitetu (Mačak), u nekima iz clustera kliže u tonalitet (Žarulja) da bi se u drugima zadržao u gusto disonantnoj glazbenoj okolini (Laboratorij, Potres, Požar). No zanimljivo je da je Smrt majke riješena melodijski, kao i Teslina vlastita smrt (dva broja čak povezuje ista tema). Alfi Kabiljo stilski je vrlo raznolik, ali nalazi sredinu u svojim širokim glazbenim interesima. Zbog toga Nikola Tesla zvuči prepoznatljivo, a glazbeni se brojevi slušaju u kontinuitetu koji tjera na razmišljanje o sadržaju serije. U svakom slučaju, ovo je još jedan vrijedan prinos hrvatskoj filmskoj glazbi, koja je, upravo na području soundtracka, osobito zakinuta.

Irena Paulus