Preko igre do molitve

Preko igre do molitve

Ovaj work in progress u kojem autorica propituje identitet Djeda Mraza/Božićnjaka, post–tranzicijskih darova, bit će izveden uoči Božića na javnim mjestima u Splitu i Dubrovniku. U prepoznatljivom ruhu onoga koji donosi darove, u nijemoj pozi klečanja i prošnje

Početkom prosinca svuda su oko nas. Prodaju se zlatne, srebrne, raznobojno ukrašene, šibe. Ova popularna ikonografija vezana uz dan Svetog Nikole, 5. i 6. prosinca dobila je specifičnu art inscenaciju u riječkoj Galeriji OK. Novim radom Darivanje predstavlja se umjetnica mlađe generacije Miljana Babić. Rođena 1974. u Rijeci, diplomirala je kiparstvo na Durban Institute of Technology (JAR). Poslijediplomski studij polazi na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, u kojoj je donedavno djelovala i kao koordinator međunarodnog festivala Mesto žensk. Riječka ju je publika upoznala 2004, kad je izložila instalaciju Nonsense u Galeriji OK, nakon koje slijedi više samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. (Showgirls, Ladyfest, Copenhagen, 2004, Nova riječka scena, Umjetnička galerija, Dubrovnik, 2005, Galerija umjetnina, Split 2006)

U nizu radova te u kontekstu Darivanja zanimljivo je spomenuti autoričin performans Djedica izveden u Rijeci i Ljubljani krajem 2004, te u Veneciji i Zagrebu 2005. Ovaj work in progress u kojem autorica propituje identitet Djeda Mraza/Božićnjaka, post-tranzicijskih darova, bit će izveden uoči Božića na javnim mjestima u Splitu i Dubrovniku. U prepoznatljivom ruhu onoga koji donosi darove, u nijemoj pozi klečanja i prošnje.

Konceptualni i minimalni autorski iskaz karakterizira istraživanje jezika djetinjstva i igre, realnog i irealnog, odraslog i dječjeg svijeta. Vizualno pročišćeni, lucidno povezani znakovi često izviru iz popularnih fantastičnih priča i predodžbi. Specifičan fragment teksta ili slike, propituje se kao suvremena, društveno i osobno referentna priča. Naizgled bezazleni radovi, poput virusa narušavaju sigurnost realnosti. Ambivalentan odnos izvora i interpretacije, označitelja i označenog, potencira sučeljavanje promatrača s optičkim i mentalnim slikama, sa samim sobom.

Percipiramo crvene mrlje (mašne), zlatni raster rastegnut u prostoru (šibe), riječi »U ime oca«. Plastični znakovi ispleteni su po modelu dječjeg rukopisa. Tekstualna igra nalik Magritteovoj zaziva višestruko dekodiranje. Evociran je molitveni ritual, duhovnost, svijest. Sugerirana je i svjetovna interpretacija. Refleksija konzervativnog patrijarhalnog sistema, proizvodnje moći posredstvom nagrade i kazne, darivanja – nanošenja boli. Riječi u sunčevoj boji – boji zlata lepršaju prostorom i kreiraju različita značenja. Od direktnih do latentno prisutnih - komemorativnih i spomenarskih. Jasnih iz biografske komponente, nedavne smrti autoričina oca. U krugu smo, uzimanja i davanja, nastajanja i nestajanja.

Ksenija Orelj