Petnaest ljeta

Petnaest ljeta

Zagreb Jazz Portret

Višegodišnje okrugle obljetnice nisu u našem jazzu baš česta pojava te se na njih valja osvrnuti. Uoči eskalacije Domovinskoga rata, u jesen 1991. na inicijativu je kontrabasista, a uz pomoć mladoga bubnjara Jurice Ugrinovića, osnovan u Zagrebu sastav modernoga jazza, Zagreb Jazz Portrait. Uvjeti za takvo što tada nipošto nisu obećavali, pa su sastanci i pozivi za prve pokuse bili ugovarani telefonom, ili tada još ne čestim mobitelima. No upornost se isplatila, Vrandečić je uspio okupiti trojicu nadarenih zagrebačkih jazz–glazbenika, saksofonista Sašu Nestorovića, gitarista tada još u odori hrvatske policije Marija Igreca i spomenutoga Juricu Ugrinovića. Postojala je u početku i ideja da se u sastav uklopi i glasovir, no u tadašnjem trenutku nije na raspolaganju bilo pravoga predstavnika tog glazbala, pa je tako kvartet ostao bez glasovira. To se zapravo na neki način uklapalo u tadašnji koncept modernoga jazz–izričaja kojem su spomenuta četvorica težila, pa je gitara kao harmonijski instrument dobila vrlo zahtjevnu ulogu. Svi su članovi, premda u nepovoljnim uvjetima, zagrizli te počeli vježbati i nastupati. Prvi su nastup imali u bjelovarskom klubu Zagreb u ožujku 1992, a ubrzo će potom snimiti i prvu kasetu Moments Notice, program koji bilježi prvobitnu nakanu da se krene s jazzom Johna Coltranea, no na programu su se ubrzo našle i obrade skladbi Charlieja Parkera, Theloniousa Monka, Dukea Ellingtona i Milesa Davisa. Zaredali su nastupi u Muzičkom salonu zagrebačkog Studentskog centra, koje će slijediti posebni tematski programi posvećeni skladateljima, velikanima modernoga jazza, ovaj put u dvorani MM iste zagrebačke ustanove. Ubrzo potom Zagrebačkom jazz portretu izlazi i prvi CD, naslova It’s Time For Jazz, u kojem već prevladava autorski jazz članova sastava. Kvartet je tu već pronašao svoj zvuk i stil izvođenja, te je dobio poziv za nastup na Heineken jazz festivalu, održanu 1996, a kao nagradu za visoki plasman i nekoliko nastupa u hrvatskim gradovima. Zagrebački je jazz portret nastupio i na zagrebačkim Danima jazza te s gostom, slovenskim pijanistom Dejanom Pečenkom, na festivalu Lent u Mariboru. U rujnu 1998. sastav doživljava težak udarac, jer mu je bubnjar i prijatelj Jurica Ugrinović nesretnim slučajem poginuo. Trebalo mu je više od godine dana da se usvira s novim bubnjarem Bornom Šercarom, oduživši se potom Ugrinoviću jednim diskom, te s nekoliko koncerata ispunjenih autorskim jazzom. Taj je višegodišnji koncept bio najočiglednije potvrđen 2004. koncertom u Polukružnoj dvorani Studentskog centra s trima izvornim jazz–suitama autora Saše Nestorovića, Marija Igreca i Jure Vrandečića izvedenima uz pomoć pijanista Matije Dedića. Tri suite iz Hrvatske predstavljene su i na istoimenom, trećem po redu disku kvarteta, dok se četvrti s naslovom Dan, dva očekuje u siječnju 2007.

Zagrebačkom jazz portretu valja iskreno čestitati na petnaestoj obljetnici opstojnosti, što u našem jazzu doista nije čest slučaj, a kojom su među našim malim jazz–sastavima nadmašili i legendarni Zagrebački jazz kvartet.