Opravdano povjerenje

Opravdano povjerenje

Izložba Prisutnost slojevita je i nužno potiče na razmišljanje. Želimo li ipak ukazati na njezino najvažnije obilježje, ona se vjerojatno krije u značenju riječi povjerenje

»Nismo krenule od umjetnosti nego od života…« Tako glasi moto što ga možemo pročitati čim otvorimo lijepo dizajnirani katalog izložbe koju su umjetnice Ika Peraić i Tanja Perišić nedavno održale u prostorijama Galerije Izidor Kršnjavi. U središte promišljanja mlade su autorice doista stavile život, odnosno jedno njegovo izrazito osjetljivo i važno razdoblje tijekom kojega čovjek definitivno oblikuje osobnost. Riječ je, dakako, o završnom razdoblju odrastanja, dakle o adolescenciji. Odmah valja istaknuti kako toj izazovnoj, ali i nadasve osjetljivoj, problematici umjetnice pristupaju multimedijalno, uz do u pojedinost pomno razrađenu prezentacijsku strategiju. O čemu je zapravo riječ? Izložba nazvana Prisutnost podijeljena je u tri dijela, od kojih je prvi zajednički, a preostala dva potpisuje svaka umjetnica zasebno.

Zajednički dio ima isti naziv kao i čitava izložba te ga valja shvatiti kao svojevrstan uvod od općega pojedinačnome. Nastao je kao rezultat višednevnog ili, bolje rečeno, višenoćnog obilaženja različitih zagrebačkih klubova, barova ili uličnih lokacija na kojima se okupljaju i zabavljaju srednjoškolci. One su ih — dakako uz njihovo znanje i pristanak — snimale kamerom ili fotoaparatom te na taj način bilježile njihovo ponašanje u slobodno vrijeme. Pristup im je, dakle, bio strogo dokumentaran i bez osobnog upletanja u tijek zbivanja. Izložene snimke na zidu, kao i videoprojekcija na podu galerije, dimenzijama su male, ali dojmljivo i posve vjerno prenose atmosferu na koju su umjetnice nailazile tijekom snimanja.

U drugoj prostoriji Tanja Perišić problematizira možda najdelikatniji trenutak u životu adolescenata, kako sama kaže highlight tinejdžerskih godina — prvi seks. Svoj rad nazvala je Arhivski materijal – Razdjevičenje, a odlučila se za izravan i nimalo dvosmislen pristup. U dvama osvijetljenim okvirima ona je, naime, izložila krv odnosno spermu dvoje šesnaestogodišnjaka. Termin arhivski materijal, dakako, ironičan je i kritika je društva koje se prema seksualnosti adolescenata nerijetko odnosi hladno i bez razumijevanja.

Treću prostoriju Ika Peraić ispunila je fotoinstalacijom sačinjenom od točno stotinu portreta učenika, sve odreda polaznika Škole primijenjenih umjetnosti, unutar koje se Galerija Izidor Kršnjavi i nalazi. Portreti su rađeni posve konvencionalno i u krupnome planu, ističući tako individualnost fotografiranih. Rad nosi jednostavan naslov 18, 19, 20, i 23. listopada 2006, a to su datumi tijekom kojih je nastajao. Na poleđini fotografija učenici su mogli — svaki na onoj svojoj — napisati nešto što ih određuje ili trenutačno zaokuplja. Na taj način umjetnica je s učenicima ostvarila vedru, nepretencioznu i nadasve kreativnu komunikaciju.

Izložba Prisutnost slojevita je i nužno potiče na razmišljanje. Želimo li ipak ukazati na njezino najvažnije obilježje, ona se vjerojatno krije u značenju riječi povjerenje. Današnjim adolescentima ono je nasušno potrebno, a ukoliko im ga pružimo, spremno će nam ga i uzvratiti. Ova izložba to najbolje pokazuje.

Vanja Babić