Vijenac 333

Književnost

POEZIJA: Miroslava Tušek

Minijature

POEZIJA: Miroslava Tušek

Minijature

slika

Snovitost


Izgubljeni u

središtu,

kad se naša

putovanja

bliže kraju,

(tražeći pravo

lice sebe),

ostaje nada u

vječnost i

snovitost

onkraj

plavoga

beskraja.


U procjepu


U procjepu

vremena

ima još

mnogo

snova

prije

zadnjega.

Zasanjanost


Pjesme su

utok

neba,

sebedarje,

opijanje,

ushit što

zasvjetljuje

dan.

Zasanjanost

dublja od

najdublji

dubina.

Posvemašnji

san.


Traganje


Kad nebo

bljesne

sjajem

iznenađenja,

tražim

ljepotu u

zvjezdanom

krugu i

– bogoljublju!

Osluškivanja


U kapljici

rose,

pomiješane

boje

jutra.

Osluškujem

tišinu

i ushit

duše.


Sanjarenje


Slušam ptice i

vjetar

u krošnjama.

More u daljini.

Sanjam neke svoje

snove i plave

mirise.

I stavljam čežnje

na dlan

predvečerja

Kao nekad.


Usporavanja


Kad otkrivam

sebe

predmetnosti

svijeta,

život mi se,

na neki

čudan

način

usporava.


Igra


Izvor sam i

uvir.

Odlazim

ostajem.

Mjesečina se

poigrava

mojim nitima

od sna.


Dozivi


U monotoniji

dana što se

sustižu

spasenje

strpljivošću

u dozivima

plavih

buđenja.


Zarobljenost


Zarobljena u

vrtuljku

vremena

želim

davnu

slobodu

da bi’ mogla

– biti!

(Utruđena

družim se

sa snom

– prozorom

duše.)


Znak


Vrijeme

mjerim

sjećanjima.

Preko

znakova

– znak!

Vijenac 333

333 - 21. prosinca 2006. | Arhiva

Klikni za povratak