Vijenac 333

Kritika

Hrvatska proza

Ismijani chick–lit

Suzana Abspoel Đođo, Vikend u Krapini, Matica hrvatska, Ogranak Osijek, 2005.

Hrvatska proza

Ismijani chick–lit

slika

Suzana Abspoel Đođo, Vikend u Krapini, Matica hrvatska, Ogranak Osijek, 2005.

Roman Vikend u Krapini 2005. pobijedio je na natječaju za neobjavljeni prozni rukopis (potpisan šifrom) organiziran od strane osječkog ogranka Matice hrvatske, te je ubrzo nakon toga doživio ukoričenje. Autorici Suzani Abspoel Đođo (38-godišnjoj Bjelovarki s trenutnim prebivalištem u Nizozemskoj) to nije prva nagrada, jer je njezin debitantski roman Snajperist prije dvije godine bio ovjenčan nagradom Matice hrvatske za najbolji prozni prvenac. A baš kao i u tom romanu, i fabula Vikenda u Krapini vrti se oko svakodnevice nekoliko prijateljica zahvaćenih ratnim vihorom. No, iako rat ponovno utječe na njihove živote, atmosfera novog romana ipak je manje tmurna i vedrija nego što je to bilo u slučaju prvenca. Tomu je tako iz razloga što Vikend u Krapini autorica piše prema žanrovskom obrascu tzv. chick-lita, koji podrazumijeva čitkost, nepretencioznost, jednostavnost i duhovitost, uz neizostavnu junakinju (ili više njih) u potrazi za muškarcem svog života.

Fabula Vikenda u Krapini prati četiri prijateljice — Mare, Agata, Višnja i Lenka, sve oko sredine dvadesetih — koje u osvit rata polažu posljednje fakultetske ispite, ili pak već rade. No, društveni ili profesionalni status njima je puno manje važan od uspjeha u traganju za Gospodinom Pravim – svakodnevnoj zanimaciji u koju ulažu sve svoje napore. I nade. Svaka od njih, dakako, naposljetku i doživi žuđenu (bračnu) sreću, ali put do tog ostvarenja autorica popločava problemima tipičnim za hrvatske devedesete. Pri tome se ne ustručava dotaknuti i nekih prešućivanih i rijetko beletriziranih tema poput izbjegavanja mobilizacije ili problema miješanih brakova. No, društveno-socijalna i politička kontekstualizacija u ovom je slučaju provedena bez velike kritičke strasti, a uz obilne doze humora i ironije, jer je autoričina glavna namjera čitatelja zabaviti i opustiti. Unatoč tomu, Vikend u Krapini ipak i zahtjevnijoj publici ima što ponuditi.

Naime, Suzana Abspoel Đođo svjesno nadilazi uske okvire odabranoga žanrovskog predloška obogaćujući izričaj metanaracijom, povremenim izravnim obraćanjima čitatelju te pop-referencijalnošću i citatnošću, uz već spomenute komentare političke, socijalne i društvene zbilje s početka devedesetih u koje smješta radnju. Autorica se pritom neprestano služi ironijom uperenom kako spram fabularnih situacija i zbivanja, tako i u odnosu na odabrani populistički žanrovski okvir. Najbolja potvrda posljednjeg upravo je specifičan zafrkantski svršetak romana kojim se spisateljica ironično poigrava, ali i ismijava uvriježene postavke chick-lit-žanra.

Fabula romana teče linearno, lišena reminiscencijskih vraćanja u prošlost i praznoga hoda, a osim dinamizmom radnje i fabularnom zanimljivošću čitljivost je potencirana i formalnom rascjepkanošću romanesknoga tkiva na vrlo brojna i kratka, zaokružena poglavlja. Autoričin je stil jednostavan i cijepljen od cifranja i velikih gesti, a dijalozi su uvjerljivi i životni te prepuni šarma i duhovitosti.

Tražimo li zamjerke, prigovoriti možemo zanemarivanju likova Višnje i Lenke. Autorica mnogo više truda ulaže u karakterizaciju Mare i Agate, dok Višnja i Lenka ostaju tek nedovoljno oslikanim statisticama, pa se stječe dojam da su one tu isključivo poradi kontekstualizacije, odnosno dubljega sidrenja priče u društveno-političku i socijalnu zbilju devedesetih. S obzirom na odabrani žanrovski okvir povremena je melodramatičnost bila neizbježna. Međutim, hepiendovsku kičastu sladunjavost autorica je s pomoću zafrkantskog ironičnog epiloga u potpunosti izbjegla, a time je i dodatno potencirala vlastitu pripovjednu osviještenost. Sve u svemu, riječ je o laganu, zabavnu, nepretencioznu i šarmantnu romanu koji se uspješno odmiče od tipične chick-lit-limunade, ali i dalje ostaje idealnim štivom za opuštanje i razbibrigu.

Ipak, i unatoč dobivenim nagradama Suzana Abspoel Đođo ni debitantskim romanom Snajperist, ali ni Vikendom u Krapini još nije realizirala sve svoje književne potencijale pa s nestrpljivošću valja iščekivati njezine nove uratke.


Božidar Alajbegović

Vijenac 333

333 - 21. prosinca 2006. | Arhiva

Klikni za povratak