Dobrodošlica u imaginaciju

Dobrodošlica u imaginaciju

Lana Derkač, Striptiz šutnje, Tribina Jutro poezije, Zagreb, 2006.

Listajući knjigu Striptiz šutnje sve sam više uvjerena u spoznaju da se prava poezija otkriva na tisuću načina. Kao kad se skida dio po dio odjeće nametnute hodom vremena poetskom tijelu te onda njegovi dijelovi, obasjani neočekivanim sintagmama, ožive osebujnom ljepotom. Mlada pjesnikinja Lana Derkač virtualno je obavila taj svoj poetski striptiz, otkrivši nam – šutnju. Spotaknuvši se o život, o ljubav nasušnu, ona se znala oduprijeti svakodnevici laži, postajući svjesna svoga »spavanja s pticom«. Ljubav se ovdje otapa u duhovitim sintagmama koje pogađaju srž stvari. I što je najljepše, nema u tim protuslovnim poetskim kombinacijama gorčine ni ljubavnoga derta. Mlada pjesnikinja zna da je ta, tako tražena (i istračana) ljubav podvrgnuta magiji i kad to nestane, kad nastupi otuđenost, onda se zbiva »spavanje s pticom«! Odnekud se stvore »skafanderi nepropusni za emocije«, (Pidžama), i rastu »drvoredi ispod nokta«. I onda bivši ljubavnici sade »šumu po cijelom stanu«. Neočekivana duhovitost mlade pjesnikinje pogađa svojom metafizičkom vedrinom, koja se virtualno širi do apsurda. A zapravo je riječ o raspadanju tzv. bračne zajednice, kojoj se zajedništvo potire njim samim, i tad ono kopni kao neodrživi »suveniri od snijega«. »Ljubav je zapravo zimnica«, gotovo nestašno uvjerava nas i taj njezin ironični obrat vodi cinizmu koji je začahuren u potrošačkim protuslovljima današnjega globaliziranog svijeta, jer (da budemo malo podrugljivo zločesti!), komu danas treba zimnica, kad su veliki trgovački centri (lanci?!) prepuni svakovrsnih đakonija!

U nevelikoj (tridesetak pjesama) i lijepo opremljenoj zbirci stihova poznato nam Jutro poezije, pronicavi i uporni urednik Saša Meršinjak (i sam pjesnik!) znao je osjetiti ono poetsko nešto u pjesničkom iskazu Lane Derkač.

I dok smo danas okruženi virtualnim, medijskim i svakovrsnim drugim lažima koje nam donose tjeskobu i destrukciju, Lana Derkač, »spotaknuvši se o život«, ne želi »drvorede ispod nokta«, ne želi »nepropusne skafandere«, ne želi podupirati neodrživost, odlično osmišljenu u poetskoj sintagmi: »kad obluci postanu pupovi«. Prihvaćajući tako osebujan, gotovo ludistički način pjesničkoga kazivanja, otkrivamo taj poetski striptiz do kraja: Šutnja se izložila našim pogledima. Ona je progovorila. Tako se i nehotice prepuštamo pjesnikinjinoj magiji, zamišljamo, kako bi izgledalo da obluci postanu pupovi (pa da se onda, dodajem, pretvore u cvjetove). Slika postaje bajkovita i očarava zavodljivom osebujnošću. Uostalom, bolje je cvjetati natkrilivši more nego poput oblutaka čamiti na njegovu dnu. Lana Derkač to zna, kao što zna da ćemo, odupirući se lažima, susresti »Svjetlost koja je uvijek negdje na Zemlji«! To je neosporno autoričina uspjela Dobrodošlica u imaginaciju.

Ljerka Car Matutinović