Demoni Efrosova sina

Moskva Ruska je kazališna javnost konačno priznala očaranost Dmitrijem Krimovim. Sin velikoga redatelja Anatolija Efrosa i jedne od najvećih kazališnih kritičarki Natalije Krimove već tri je desetljeća poznati scenograf. Očito u bijegu od slavnoga kazališnog oca, Krimov je uzeo majčino prezime i nije želio režirati. No, prije četiri godine prvi se put okušao kao redatelj i od tada polako počinje izgrađivati sve zapaženiji opus, neusporediv s ičim što imate priliku gledati na svjetskim pozornicama. Nakon lanjskog uspjeha s Donki Hotom, osobitom vizijom Cervantesova romana, prošloga je tjedna po Ljermontovu napravio predstavu Demon, pogled odozgo. U kazalištu Anatolija Vasiljeva, na neobičnoj sceni koja je posveta Shakespeareovom Globeu i na kojoj publika događanja promatra s visine, Krimov je natjerao i publiku i kritiku na ovacije.

Don Juan sa zlatnim Rolexom

London Interpretacija klasika u modernu ruhu obilježava i britanske pozornice. Bez obzira što se drama sve više povlači pred mjuziklom, Patrick Marber nije se uputio u glazbene vode, nego je osuvremenio Moliereova Don Juana pa je cijela priča premještena u londonski SOHO i 21. stoljeće. Dona Elvira je tako humanitarna radnica i irska katolkinja, njezina su braća slična borcima IRA-e, a sam Don Juan posve je suvremeni Londončanin. I Moliereova scena s prosjakom kojem Don Juan obećava novac ako opsuje ovdje je preoblikovana: riječ je o siromašnom Arapinu kojem Don Juan nudi bogatstvo ako uvrijedi Allaha. Iako to ne učini, čovjek ipak biva nagrađen – zlatnim Rolexom! Produkcija u režiji Michaela Grandagea popraćena glazbom u stilu techno-Mozarta u kazalištu Donmar Warehouse jednoglasno je proglašena velikim uspjehom.

Egzekucija na sceni

Berkeley Politička drama vlada Amerikom, ili barem privlači najveću pozornost medija. Najnoviji primjer, premijerno izveden u Black Repertory kazalištu Berkeleyja u Kaliforniji, na prvi pogled nema mnogo veze s klasičnom dramom. Tra-je samo dva-naest minuta, gotovo je bez pokreta i sa-drži samo jed-nu rečenicu. No, riječ je o istinitom do-gađaju koji je podijelio Ameriku, o egzekuciji na smrtnu kaznu osuđena Stanleyja Tookieja Williamsa, izvedenoj prije točno godinu dana. Autorice produkcije Barbara Becnel i Shirley Neal protivnice su smrtne kazne, a kako je u Williamsovu slučaju ubojstvo izvedeno nespretno i nestručno, agonija osuđenika trajala je 35 minuta i izazvala brojne polemike. Predstava Svjedok egzekucije u glavnoj je ulozi imala pravog osuđenika na smrtnu kaznu, što je cijelu priču učinilo još zanimljivijom. Kazalište je u ovom slučaju ispunilo ono što mnogi misle da bi trebala biti njegova svrha: uznemirilo je javnost i upozorilo na ozbiljan problem.

Shepardom protiv mjuzikla

New York I dok zapad Amerike stvara angažirano kazalište, na istoku se Broadway guši pod kičem prigodnih božićnih mjuzikala. Iznimke su jasno na off-Broadwayu, gdje kazališna skupina Michaela Chekhova nastavlja realizirati ambiciozan projekt prikazivanja čak 45 drama Sama Sheparda u sklopu festivala koji traje godinu dana. Shepard nije osobito popularan autor u New Yorku, ne pripada nijednom moćnom kazališnom lobiju, pa je rijedak gost tamošnjih pozornica. Komad Pravi zapad done-kle je iznimka jer je u posljednjih četvrt stoljeća na Broadwayu igran dva puta, prvi put s tada malo poznatim glumcima Garyjem Siniseom i Johnom Malkovichem, tako da odluka Kazališta Michaela Chekhova da postavi i ovaj komad ima posebnu težinu. U režiji Ann Bowen komad je ugodno iznenadio sve, kao realizam koji ne pokušava biti magičan i nije nimalo preuzetan.

Jasen Boko