Vijenac 332

Glazba

Filmska glazba: Pokojni (The Departed), red. Martin Scorsese, sklad. Howard Shore

Zakinuti skladatelj

Filmska glazba: Pokojni (The Departed), red. Martin Scorsese, sklad. Howard Shore

Zakinuti skladatelj

slika

Čini se da je filmu Pokojni, s glumačkom ekipom prepunom zvijezda (Jack Nicholson, Matt Damon, Leonardo Di Caprio, Martin Sheen, Mark Whalberg), Martin Scorsese htio zvjezdanu prašinu podići i na području glazbe. No, premda je na odjavnoj špici potpisan Howard Shore — autor velikoga projekta Gospodar prstenova, odbačene partiture King Kong i zanimljive partiture za Avijatičara — njegov je prinos filmskoj glazbi minimalan. Scorsese, naime, radije bira pjesme Rolling Stonesa, Van Morrisona (Comfortably Numb zapravo je izvorna pjesma Pink Floyda), The Beach Boysa, The Allman Brothersa, Roya Buchanana... nego izvornu filmsku glazbu. Pjesme su tu da opišu ambijent — krutu atmosferu isprepletena policijsko-mafijaškog života, koji je neprestano korak do smrti. Ali, budući da su raznolike i da nisu jedino sredstvo redateljeva glazbenog izraza, dojam je da je glazba birana nasumično. Uz Stonese i ostale, tu je i ulomak iz opere Lucia di Lammermoor Gaetana Donizettija (Chi mi frena in tal momento), uporabljen na Coppolin klasičan način: dok mafijaški kralj gleda operu, njegovi sluge obavljaju ubojstva. Za razliku od opere, gitarski ulomci iz songova (iz Comfortably Numb Pinka Floyda, One Way Out Allman Brothersa, Baby Blue Badfingera i Sweet Dreams Roya Buchanana) djeluju blijedo, kao da redatelj doista ne zna što da s glazbom čini, pa traži neutralnu glazbu koja će jednostavno ispuniti prizor (moglo se igrati na kartu osamljenosti likova, ali gitaristički ulomci ne ispunjavaju tu zadaću, jednostavno zato što nisu skladani za film). Tek pred kraj, kada se zapletena situacija još više zaplete (špijun špijunira špijuna i obratno), čuje se da je glazba povezana s filmom. Tek tu veliki Shore s nekoliko gustih ulomaka koji najednom obavijaju mnogo veći glazbeni prostor i u kojima se sukobljavaju registri, konsonance i disonance, u nekoliko vješto instrumentiranih poteza prenosi žestoke emocije likova (vrtoglavi strah za život). No, budući da je Scorsese jedva dopustio Shoreu progovoriti, film je zakinut — i za skladatelja, i za pravu filmsku glazbu.


Irena Paulus

Vijenac 332

332 - 7. prosinca 2006. | Arhiva

Klikni za povratak