Vijenac 332

Kazalište

KAZALIŠNI GLOBUS

Rock'n'Roll spašava dramu

Rock'n'Roll spašava dramu

slika

London Kazališne nagrade »Evening Standarda« prije nešto više od pola stoljeća osmišljene su kako bi se promovirala dramska umjetnost na londonskom West Endu, kojem je već onda prijetilo gušenje u mjuziklu. Ovogodišnje izdanje uglednih priznanja najviše je nagrada, pa i onu za najbolju dramsku produkciju, donijelo predstavi Rock'n'Roll, nastaloj prema drami Toma Stopparda u Royal Courtu i zatim prenesenoj na West End. Marianne Elliot nagrađena je za režiju Ibsenovih Stupova društva, Kathleen Turner za ulogu Marthe u Albeejevoj Tko se boji Wirginie Woolf, a londonski Tricycle Theatre dobio je posebno priznanje za svoj interes za političku dramu. Najbolji mladi pisac je Nina Raine, čija se drama Rabbit posebno svidjela žiriju, a cijela je dodjela nagrada protekla u znaku sve naglašenije brige za sudbinu drame na West Endu, kojim i dalje dominira mjuzikl.


Humano preseljenje na sceni

slika

Wroclaw Poseban se kazališni događaj zbio u poznatom vroclavskom kazalištu Współczesny, koje sigurnom rukom vodi jedna od najuglednijih europskih kazališnih osobnosti Krystyna Meissner. Transfer, nova premijera Jana Klate, jednog iz mlade garde poljskih redatelja koji je skrenuo na sebe pozornost europskoga teatarskog kruga, govori o sudbini Poljske nakon podjele svijeta na Jalti. Tamošnje su odluke unutar izmijenjenih granica Poljske izazvale premještanja milijuna ljudi, Nijemci su se preselili u Njemačku, a Poljaci iz dijela zemlje dodijeljena Sovjetskom Savezu uselili su u njihove kuće. Šezdeset godina nakon događaja Klata je napravio dramu zasnovanu na dokumentima u kojoj bitnu ulogu igraju još živi njemački i poljski svjedoci i njihove životne priče. S jedne strane velika svjetska trojka koja na mjuzikalski način na Jalti dijeli svijet, a s druge prave, nimalo kazališne žrtve njihove podjele rezultirale su zanimljivom i provokativnom predstavom koja je jedne uznemirila, a druge – rasplakala.


Litavac u Ateni

slika

Atena Cezaris Graužinis, mladi litavski redatelj koji će sljedeće godine režirati u Virovitici gdje priprema praizvedbu novoga komada Ivana Vidića Život u sjeni banane u koprodukciji Kazališta Virovitica, ljubljanskoga festivala Ex Ponto te poljskog i finskog koproducenta, sve češće režira izvan Litve. Nakon što je preuzeo ravnateljsko mjesto u švedskom kazalištu VIIRUS u Finskoj, otputovao je u Atenu, gdje mu je u kazalištu Poreia ponuđena režija teksta po izboru. Umjesto očekivane suvremene drame Graužinis je na iznenađenje grčke javnosti odabrao intervenciju u jednu od najpoznatijih mitoloških priča, Longosovu pastoralu Daphne i Chloe, eskapističku priču koja je tisućljećima nadahnjivala umjetnike. No, skepsu kritike i publike vrlo brzo je otopio Graužinis suvremenom interpretacijom, koja se tehnikom storytellinga poigrava mitom i izvornom pastoralom stvarajući djelo suvremenih konotacija i zaigrane teatralnosti.


Bilo kuda, Stoppard svuda

slika

New York Protekli je mjesec u anglo-američkom kazališnom svijetu prošao u znaku Toma Stopparda: dok mu je londonski Rock'n'Roll nagrađen kao najbolja produkcija njujorška je scenska slika u znaku premijere prvoga dijela njegove Obale utopije održane u Kazalištu u Lincoln centru u režiji Jack O'Briana i s Ethan Hawkeom u glavnoj ulozi. Putovanje, prvi dio impresivne freske o ruskim intelektualcima 19. stoljeća koji sanjaju revoluciju, bio je golem uspjeh u Londonu, a ista se stvar ponavlja i sad na drugoj strani Atlantika. Kritika je ispisala panegirike i molbe za što brže uprizorenje i preostalih dijelova trilogije, dok publika dugim ovacijama ispraća svaku izvedbu.


Jasen Boko

Vijenac 332

332 - 7. prosinca 2006. | Arhiva

Klikni za povratak