Politička kiropraktika?

Politička kiropraktika?

Bez obzira slagali se vi s Rogošićem ili Dujmovićem, vjerujem da ćete se složiti s tvrdnjom da Dvoboj ipak nije osobito poticajna televizijska zabava za početak vikenda

Već treću jesen za redom, agilni direktor programa Nove TV Siniša Svilan, čijim najsvjetlijim trenucima televizijske karijere potpisnik ovih redaka drži svojedobnu HTV-ovu reportažu o lovu na tune, gledateljima svoje postaje i, štono bi rekao Dražen Siriščević, onima koji će to tek postati, obećava obilje novih zanimljivih sadržaja koji se prema njegovim riječima uvijek mogu očekivati u trima plimnim valovima. Nakon što su se najavljivani cunamiji prethodnih sezona u kratku vremenu pretvarali u skromne valiće nevelika dometa, čini se da su se Svilanova obećanja u jesenskoj shemi 2006. konačno počela ostvarivati. Ambiciozno zamišljen program napokon je dobio jasne obrise, a domaći projekti, unatoč izrazitoj kvalitativnoj neujednačenosti, gledateljima različitih (ciljanih?) dobnih skupina svakodnevno nude manje ili više atraktivne sadržaje.

Za razliku od konkurentskoga hiperkomercijalnog RTL-a, koji »neće politiku u svoju šarenu butigu», urednici Nove TV od politike nimalo ne bježe, no ona je u njihovoj interpretaciji nerijetko prelomljena kroz primjetno konzervativnu desnu prizmu i redovito obilježena odveć estradnim i trivijalnim pristupom odabranim temama. Takav je slučaj sa već uhodanim projektom U sridu, u kojem gosti od klaunovskih komentatora često ne uspiju kazati bogznašto suvislo, ali i s novim programskim adutom, izrazito polemičnim talk-showom Dvoboj.

Koncepcijski nalik kratkotrajnoj HTV-ovoj Sezona lova s početka 1990-ih godina, a zamišljen kao otvoreno, strastveno i navodno argumentirano sučeljavanje dvaju različitih i dijametralno suprotstavljenih gledišta o aktualnim (da ne kažem gorućim) problemima hrvatskoga društvenog i političkog svagdana, Dvoboj je emisija u kojoj novinar »Nacionala» Željko Rogošić i kolumnist »Večernjeg lista» Tihomir Dujmović u društvu nekoliko istomišljenika, neuvijeno, izravno i bez rukavica iznose deklarativno nepomirljiva stajališta o temama i događajima koji obilježavaju patologiju tuzemnoga socijalnog i političkog prezenta. Svejedno bave li se opravdanošću mogućeg ulaska hrvatskih nogometnih klubova u regionalnu ligu, izborom lokacije za spomenik prvom hrvatskom predsjedniku, (ne)legalizacijom prostitucije ili neriješenim odnosima sa Slovenijom, koji svakoga ljeta negdje oko Velike Gospe kao po točno utvrđenu rasporedu dosežu točku ključanja, liberal Rogošić i konzervativac Dujmović temperamentno i manje ili više elokventno brane svoja potpuno suprotna stajališta. Manji je problem, pak, što se njihove rasprave prečesto doimaju odveć teatralnima, prethodno detaljno utanačenima i pomalo komičnima (zbog čega dueli nerijetko gube na intrigantnosti, uvjerljivosti i privlačnosti), a neusporedivo veći što voditelji svoje katkad prebučne, neobuzdane i pretjerano ekscentrične sumišljenike (Jožko Joras, Ljubo Česić Rojs...) pronalaze na društvenoj margini, što opet emisijama oduzima relevantnost. Također, ponajprije zabavljačka narav Dvoboja razlogom je što voditelji gdjekad u korijenu sijeku svaku možebitno ozbiljniju raspravu, u strahu da ozbiljniji pristup temi gledatelje ne nagna da posegnu za daljinskim upravljačem. Njihov talk-show stoga ponekad podsjeća na križanac ranih izdanja Latinice (kad su redoviti sugovornici Denisa Latina bili opskurni tipovi poput kiropraktičara Ante Pavlovića ili desničara Mladena Schwartza) i showa Jerryja Springera, u kojem je kontroverzni voditelj naknadnim i prozirnim moralizatorskim tiradama pokušavao ublažiti prizemnost koncepta i tendencioznu vulgarnost svojih emisija.

Bez obzira slagali se vi s Rogošićem ili Dujmovićem, vjerujem da ćete se složiti s mojom tvrdnjom da Dvoboj ipak nije osobito poticajna televizijska zabava za početak vikenda.

Josip Grozdanić