Vijenac 332

Film

Casino Royale, red. Martin Campbell

IZ CRNE GORE S LJUBAVLJU

Bondovi obožavatelji otpisali su Daniela Craiga, a da film nisu ni vidjeli. No, sva ta zanovijetala očito nisu nikad vidjela njegov sjajni gangsterski komad Layer Cake. Već tada postalo nam je jasno da je Craig stvoren za ulogu 007

Casino Royale, red. Martin Campbell

IZ CRNE GORE S LJUBAVLJU

slika

Bondovi obožavatelji otpisali su Daniela Craiga, a da film nisu ni vidjeli. No, sva ta zanovijetala očito nisu nikad vidjela njegov sjajni gangsterski komad Layer Cake. Već tada postalo nam je jasno da je Craig stvoren za ulogu 007

Svaki novi nastavak Bondijade pokušava biti više retro od prethodnoga. U Umri drugi dan Halle Berry izronila je iz plave lagune u vintage badiću kakav je nosila Ursula Andress u Dr No. A sada će Daniel Craig izroniti iz bahamskoga plavetnila u vintage plavim gaćama, čiji dizajn podsjeća na Conneryjeve iz istoga filma. Inače, gaće su marke Grigio Perla i njihova kolekcija planula je po cijeni od 55 funti po komadu. Britanski mužjaci očito vole biti poput Bonda. Jer, dok Bondovi predani obožavatelji i teoretičari analiziraju njegove priležnice i pišu traktate o transformacijama koje je mitski 007 doživio u svojoj genezi, počevši od onoga prvog koji se prometnuo u popkulturnu ikonu par excellence, njegov producentski zaštitni znak Barbara Broccoli na sve to nonšalantno će odmahnuti rukom. Njoj je najbitnije koliko će mobitela stati u jedan kadar, po mogućnosti u krupnom planu, i kakav će biti komercijalni učinak filma. A spasonosna formula pronađena je u redatelju Martinu Campbellu, koji je prije jedanaest godina uspio reanimirati franšizu sa Zlatnim okom, unajmivši Piercea Brosnana.

Za razliku od Brosnana, s Danielom Craigom stvari nisu išle tako bezbolno. Bondovi su ga obožavatelji otpisali, a da još nisu ni vidjeli film. No, sva ta zanovijetala očito nisu nikad vidjela njegov sjajni gangsterski komad Layer Cake (Posljednji posao), koji je bio neka vrsta Craigova zagrijavanja za ulogu Bonda. Već tada postalo nam je jasno da je Craig stvoren za ulogu 007, samim time što se Casino Royale vraća u Bondove početke, prije no što mu je Njezino Visočanstvo uručilo dozvolu za ubijanje, dakle, dok je još bio 00 i nije usavršio rafinirane manire, ali se zaljubljivao poput nepopravljiva romantičara. Jer, taj neiskusni frajer kojega će početne pogreške gotovo odvesti u smrt pokazat će svojoj dami kako je pjenušac Grand Année naprosto idealan s kavijarom. Ali kad je sam na šanku, tada mu je svejedno da li je Martini s votkom stirred ili shaken.

Osim toga, Campbell za razliku od prethodnika ne mari odveć za pirotehniku i eksplozivne akcijske prizore te uvelike smanjuje pritisak na papučici za gas. Nakon maestralno orkestrirane uvodne madagaskarske sekvence, koja mnogo duguje nabrijanim tajlandskim ekstravagancijama poput Ong Baka, akcija se prebacuje na crnogorski kockarski stol, gdje Bond mora natjerati vodećega terorista da gubi (portretira ga odlični Mads Mikkelsen, čijega Dilera 3 još nestrpljivo čekamo). A ljubitelji punokrvne bondovske akcije doći će na svoje tek u završnoj venecijanskoj CGI orgiji. Tamo gdje se razigrani Roger Moore morao zadovoljiti ludom vožnjom u gondoli, Craig je skršio čitavu palaču. No, u Casinu Royale, količina brutalnosti i prolivene krvi uvelike nadmašuje klasične bondovske parametre i kulminirat će Le Chiffreovim sadističkim češkanjem Bondovih testisa, pored kojeg se čak i legendarno lasersko bockanje Conneryjevih prepona u Goldfingeru doima poput dječje igrice. Ono što još više bode u oči posvemašnja je neurednost u izboru lokacija, nadasve onih crnogorskih. Dok je u drugom Bondovu filmu Iz Rusije s ljubavlju hladnoratovski prostor bivše Jugoslavije koji istražuje 007 putujući Orient Expressom vrlo mračan i depresivan, sada je nimalo autentična Crna Gora koju glume Karlovy Vary jako glamurozna. U odnosu na crnogorske pruge i luksuzne Intercityje koji njima jezde, čak su i švicarske poslovično sređene željeznice nekako jadne. Bond još nije spreman za mirovinu.


Dragan Rubeša

Vijenac 332

332 - 7. prosinca 2006. | Arhiva

Klikni za povratak