Deset joj je godina tek...

Izložba Deset godina Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru, Klovićevi dvori, Zagreb, 21. studenoga – 3. prosinca 2006.

Deset joj je godina tek...

Kao što je razvidno na izabranim radovima odškolovanih mladih umjetnika i njihovih profesora, program Širokobriješke akademije temelji se na njegovanju triju tradicionalnih likovnih tehnika: slikarstvu, kiparstvu i grafici

Deseta godišnjica osnutka Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru obilježena je izložbom u zagrebačkim Klovićevim dvorima, a početkom iduće godine prenijet će se u vinkovačku Galeriju likovnih umjetnosti Slavko Kopač, te u Galeriju samostana Gospe od Zdravlja u Splitu. Akademija je osnovana zahvaljujući zalaganju fra Joze Pejića i fra Vendelina Karačića, profesora Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu – Stipe Sikirice, Vasilija Josipa Jordana i pokojnog Miroslava Šuteja, a pomoć je stigla i sa sarajevske ALU – od Nade Pivac. Kao što je razvidno na izabranim radovima odškolovanih mladih umjetnika i njihovih profesora, program Širokobriješke akademije temelji se na njegovanju triju tradicionalnih likovnih tehnika: slikarstvu, kiparstvu i grafici, uz propuštanje suvremenih tokova umjetnosti. Kao posebnost istaknimo poslijediplomski studij Artis sacrae, jedini takve vrste u široj okolini.

Prikazani radovi svjedoče o heterogenim izričajima, individualnim rukopisima umjetnika različitih naraštaja (osvrnut ćemo se na neke od mladih umjetnika). U kiparstvu oni se kreću od meditativnih, minimalističkih doživljaja prirodnog materijala, kamena i drva (Igor Budimir, Ivana Lončar), totemskih grafizama (Ivana Lujak), do preispitivanja samoće i otuđenosti putem izražajnih maski (Dejan Pranjković). Izdvojeni segment trnja (Ilija Skočibušić) i križ dobiven u šumi čavala (Igor Borozan) potenciraju višestruke optičke i simboličke kvalitete. U slikarstvu najčešće je apstraktno poimanje – stroži geometrizam izražen u hladnim tonovima (Svetislav Cvetković), vatrena, pastozna uskovitlanost (Marijana Pažin), no prelazi se i u figurativnost – lice (Ernesto Markota), akt sazdan na suptilnim kolorističkim odnosima (prerano preminuli Dragoslav Ramljak), duhoviti, realističniji osvrti na muško-ženske odnose (Marko Šošić), ekspresivno snatrenje o Paklu (Ivana Mikulić). U grafici koristi se ponajviše kombiniranim tehnikama (bakropis, suha igla). Zastupljena je okrenutost monokromatskom i enformelističkom minimaliznu (Boris Kajmak), realizmu pastorale (Ivan Rogulj), istražuje se snaga letrizma (Boris Ladan) ili se pak u poigravanju prometnim znakom skreće na područje konceptualne umjetnosti (Zoran Zelenika).

Riječ-dvije o katalogu. Sve je puno grešaka, što je nedopustivo i za tako uglednu ustanovu i za takvu obljetničku publikaciju. Primjerice: na prvoj stranici (Galerja samostana...), umjetnik rođen 1997. i diplomirao 2003. godine… Zatim neusklađenost kataloških podataka; neki radovi imaju naznačen naziv, godinu nastanka, materijal, dimenzije, a neki samo naziv i tehniku. U katalogu je istaknuto da je Akademija učila na uspjesima, ali i na greškama drugih, pa se nadamo da će popraviti i navedenih nekoliko sitnica. Deset joj je godina tek!

Barbara Vujanović