ZBOGOM LISABONSKIH ESTETA

ZBOGOM LISABONSKIH ESTETA

Iako će Teresa Salgueiro nastaviti solističkom karijerom, njezin glas, koji čisto leluja nad potkom igre gitara te izvrstan zvuk Madredeusa zasigurno će nedostajati na svjetskoj sceni, gdje su pojave poput njih zaista velika rijetkost

»Teresin glas ispunjavao je maleni prostor s toliko emocija da sam se jednostavno naježio. Njezina pojava pred kamerom bila je vrlo slična njezinu koncertnom izdanju: bila je tamo zbog filma, a ne zbog sebe. Jednako je tako kad svira Madredeus i kad osjećate da Teresa nije tamo da bi skrenula pozornost na sebe, nego da bi služila glazbi i sastavu. Igrala je pred kamerom jednakom blagošću, ljepotom i nježnom skromnošću koja ju okružuje na sceni i koja tako dobro sažima miran i topao osjećaj kojim zrači Madredeus.«

Riječi redatelja Wima Wendersa, kojima je opisao bit sastava što je skladao glazbu za njegov film Priča iz Lisabona, možda otkriva tek djelić čarolije koja prati zvuk i pojavu lisabonskoga glazbenog fenomena.

Da je, punih jedanaest godina po soundtracku spomenutoga filma i ukupno osamnaest godina od pojave prvog albuma skupine, Madredeus sačuvao jedinstveni glazbeni i vizualni ugođaj kojim zrače njegovi nastupi pokazalo se i ovim, trećim po redu, zagrebačkim koncertom ansambla. Kada tomu još pridodamo emocionalnu težinu posljednjega koncerta, jer Madredeus ove godine prestaje s radom, jasno je da smo imali prilike uživati u nesvakidašnjem doživljaju, rezerviranu samo za odabrane dvorane i gradove svijeta.

Sam naziv oproštajne turneje, Um Amor Infinito, osim što je upućivao na odnos sastava s vjernom publikom, otkrio je da se Madredeus nije odlučio za revijalni koncert s presjekom karijere. Repertoar se temeljio gotovo isključivo na istoimenom pretposljednjem albumu iz 2004, kojim je Madredeus postigao sav-ršenu definiciju svog stila, od koje se, očito, nije moglo dalje.

Kretanje od faze u kojoj je vokalna izvedba bila jed-nako važna kao i instrumentalna, a struktura kompozicija bliska ozbilj-noj glazbi, pa do fuzije s tradicionalnom portugal-skom glazbom i fado-pjesmom, a poslije čak i elektronikom, rezultiralo je jedinstvenom sintezom — začudnim eteričnim vokalom Terese Salgueiro na bogatoj podlozi fina komornog folka.

U dvosatnom programu u dva dijela čuli smo dvadesetak skladbi vrlo ujednačena tempa. Ugođajni sklad skupine koju će mnogi svrstati između world musica i new agea, pojačan efektnim, ali decentnim svjetlosnim efektima, ove je večeri osobito briljirao u spoju skladbi Palavras Ausentes i Junto a ti, zatim posveti Lisabonu, Faluas do Tejo i izrazito melodičnoj Lá de Fora, od kojih su posljednje dvije uvrštene s prošlogodišnjeg albuma skupine. U dva bisa Madredeus se, uz dvije nove pjesme, nažalost samo nakratko, skladbom Céu da Mouraria, vratio čarobnom opusu Ainda s glazbom iz spomenuta Wendersova filma, a s Haja o que Huver izvanserijskom albumu O paraíso.

Iako će Teresa Salgueiro nastaviti solističkom karijerom, njezin glas, koji čisto leluja nad potkom igre gitara, stilistički jednostavna glazbena slika finih osjećaja i sjetna ugođaja te izvrstan zvuk lisabonskih esteta zasigurno će nedostajati na svjetskoj sceni, gdje su pojave poput Madredeusa zaista velika rijetkost.

Velimir Cindrić