Utopijska noćna mora

Utopijska noćna mora

Ime planeta: Mar na hinduističkom znači noćna mora, a upravo je takav i doživljaj promatrača koji aktivno sudjeluje — na razini ne posve svjesna — u cijelom hladnom i mračnom projektu

Tijekom prve polovice studenog podrumski prostori Galerije Matice hrvatske transmutirali su za vrijeme trajanja izložbe Planet Mar mlade zagrebačke multimedijalne umjetnice Martine Zelenika u zapravo podzemne ambijente, ako podzemlje shvatimo ne samo kao prostor ispod razine zemlje nego kao stanje ljudskoga duha ispod svakodnevnoga praga svijesti, gdje djeluju nesvjesno, san, fantazija, mašta — put u onostrano, utopijsko i kozmičko. Naime, umjetnica je kao plod magistarskog rada na sveučilištu u Ljubljani ostvarila audio-vizualnu ambijentalnu, djelomično interaktivnu instalaciju znanstvenofantastičnih svojstava, gdje prostore Galerije promišlja aktivno i sukcesivno kao unutrašnjost imaginarnog kokpita na čijem sučelju vidimo njezin zamišljeni i izmišljeni iluzijski predočen, putem LCD-projektora projicirani planet. Ime planeta: Mar na hinduističkom znači noćna mora, a upravo je takav i doživljaj promatrača koji aktivno sudjeluje — na razini ne posve svjesna — u cijelom hladnom i mračnom projektu uz percipiranje aluzivnih i organičkih detalja nenastanjena utopijskog krajolika, te stalnu podlogu elektronski generirane glazbe, zapravo više elektronski sempliranih zvukova što atmosferom podsjećaju na neke partije ranih Tangerine Dream, kao i dodatnih interakcija na zaslonu računala koja audio-vizualiziraju emotivno-energetska ljudska stanja i aktiviraju dodatne kratke zvukove i video kadrove za: energiju, uzbuđenje, eksploziju, strah, ljutnju, iznenađenje, sreću, fantaziju i uživanje. U drugoj osvijetljenoj dvorani izložene su računalno obrađene digitalne grafike također SF-ugođaja na kojima je prikazana Zemlja u kontaktu s amorfnim, bioorganičkim letjelicama koje kao da su proizvod nanotehnologije komponirane u fantastičnom krajoliku (snimljen na otoku Braču) u zoru čovječanstva ili pak slična promišljena postkataklizmičkog ambijenta dodatne računalne estetizacije. Nakon cijelog ophoda izložbom ostvarenom načelom totalnog izraza (maketa, film, zvuk, tekst, zaslon računala, digitalna fotografija, različita razina svjetlosti) uviđate da se krećete duševnom strukturom autorice izložbe koja je materijalizirala i svoja energetsko-emotivna stanja. Riječ je o klasičnom eskapizmu — bijegu od egzistencijalno bremenite i emocionalno konfliktne zbilje u onostrano i utopijski-kozmičko, gdje vlada »kreativno stapanje prirode i tehnologije« (Vanja Babić). Tu je umjetnica stvorila vlastiti Planet Mar, a zove se Mar(tina), dok je 2018. predviđena misija na Mar(s). S druge strane imponira iluzijska komponenta izložbe, uvjerljiva primjena dostupne tehnologije, što možemo shvatiti i kao svojevrsnu autoričinu posvetu SF-filmovima, pogotovo u snimanju, kadriranju i pretapanju detalja i struktura makete.

Željko Marciuš