Susreti generacija u Puli

U Puli je od 9. do 12. studenog održana tradicionalna Glazbena tribina, 43. po redu, u dobroj organizaciji Hrvatskoga društva skladatelja i Cantusa. Program pod motom Susreti generacija bio je zanimljiv i vrstan, jer je osim najnovijega stvaralaštva, s dobrim povodom, ponudio i djela istaknutih skladatelja prethodnih generacija. U ciklusu Poslije podne jednog skladatelja ove su godine predstavljeni istaknuti učitelji i učenici triju naraštaja, Stjepan Šulek, Stanko Horvat i Berislav Šipuš. Koncert Stanka Horvata bio je ujedno in memoriam nedavno preminulu skladatelju. Dvije njegove skladbe za glasovir (Ostinati i De diebus furoris) sjajno je izvela Pavica Gvozdić, a Kafkophoniju gitarist Tvrtko Sarić uz Gudački kvartet Sebastian.

Igoru Kuljeriću, koji je također umro ove godine, koncert sjećanja priredio je njegov Zbor HRT-a pod ravnanjem Tončija Bilića. Čuli smo reprezentativna skladateljeva djela nastala na temeljima hrvatske i europske tradicije. Izvrsni Muški zbor HRT-a izveo je starocrkveno pučko prikazanje života sv. Ciprijana i Justine Križu daj nam ti milosti, a Hrvatski glagoljaški rekvijem u drugoj autorovoj verziji za sole, zbor, orgulje i udaraljke izveli su Mješoviti zbor HRT-a i vrsni solisti Valentina Fijačko, sopran, Martina Gojčeta-Silić, mezzosopran, Ivo Gianni Gamulin, tenor, Luciano Batinić, bas, Mario Penzar, orgulje, te Tomislav Kovačić i Božidar Rebić, udaraljke.

Trostruka stogodišnjica rođenja velikana 20. stoljeća Mila Cipre, Ivana Brkanovića i Borisa Papandopula bila je pak povodom svečanoga koncerta u kojem je odlični Varaždinski komorni orkestar pod ravnanjem Pavla Dešpalja dostojno predstavio dva concertina za gudački orkestar — Ciprin i Brkanovićev — kao i antologijsku Papandopulovu Sinfoniettu za gudače.

Recentno stvaralaštvo bilo je između ostalog zastupljeno i s devet praizvedbi, s naglaskom na splitskom skladateljskom krugu, ali i natječaju za nove skladbe koji je ponovno pokrenuo HDS. Te su nove skladbe ipak, uz rijetke iznimke, bile u sjeni reprezentativna stvaralaštva spomenutih autora prošlih naraštaja.

Sudjelovanje skladateljice Anđelke Bego Šimunić iz BiH i izvedba monoopere Dnevnik Anne Frank ruskog autora Grigorija Frida kao posveta Nevenu Belamariću, koji je potkraj života postavio i režirao to djelo u okviru svojeg kolegija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, moglo bi se shvatiti kao stidljiva najava ponovne internacionalizacije Tribine. Bilo bi to poželjno u vrijeme težnje priključenja europskoj zajednici, iako HDS već ima ugledni međunarodni festival, Muzički biennale Zagreb, čije je 24. izdanje za travanj 2007. svečano najavljeno tih dana.

Sva događanja Glazbene tribine održana su u Puli, osim posljednjega koncerta, koji je organiziran u Labinu. Ondje je nastupio izvrsni Harmonikaški orkestar Stanko Mihovilić iz Pule pod ravnanjem Damira Bužlete i između ostaloga praizveo odličnu skladbu Noli tangere Sanje Drakulić. Šteta je što taj kvalitetan koncert nije održan u akustički primjerenijem prostoru i u elitnijem terminu.

Nakon sedam godina održavanja Glazbene tribine u Puli (prije toga 35 godina u Opatiji), potrebno se upitati zašto na tim koncertima nema više pulske publike. Događaje je doduše pratilo dosta ljudi iz struke i studenata glazbe ne samo iz Zagreba nego i iz Sarajeva, ali velika dvorana Doma hrvatskih branitelja bila je uglavnom poluprazna i hladna. Očito je da se korijeni Tribine u Puli još nisu čvrsto uhvatili, i na tome će, napose u školama, još morati raditi i organizatori i Grad Pula.

Dostojna posveta Mozartu

Sa željom da što dostojnije obilježi 250. godišnjicu rođenja Wolfganga Amadeusa Mozarta, Zagrebačka filharmonija cijelu je večer posvetila velikom skladatelju. U njoj su 17. studenog u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog mogli uživati pretplatnici Bijele oktave, a iduće večeri i varaždinska publika na gostovanju Zagrebačke filharmonije u koncertnoj dvorani tamošnjega HNK. Kako je klasični repertoar bolna točka naših orkestara, u tom je slučaju spasonosno rješenje bio ugledni mađarski pijanist i dirigent Zoltan Kocsis. On je za tu svečanu prigodu sa smanjenim sastavom orkestra pripremio tri reprezentativna i popularna Mozartova djela: Koncert za klavir i orkestar u G-duru, K. 453 uokvirio je dvjema majstorovim simfonijama 25. u g-molu i 41. u C-duru, Jupiterom.

U komornom sastavu primjerenu praksi Mozartova vremena sudjelovali su mahom mlađi članovi orkestra, kojima je, napose gudačima (posebice violinama), itekako dobro došao rad s maestrom Kocsisem. Male nesavršenosti, osobito uočljive u dionici rogova, nisu se mogle prečuti, ali su zato ostali puhači bili besprijekorni. Ugodno je iznenadila prozračnost sloga i stilska čistoća u vrlo preglednoj i sugestivnoj interpretaciji koju je glazbenicima prenio muzikalni i iskusni umjetnik. Vrlo uvjerljivo za dirigentskim pultom, a pogotovo za glasovirom, kada je licem okrenut orkestru, a leđima publici, majstorski, s lakoćom i prekrasnim tonom, svirao svoju solističku dionicu. Pritom nije zanemario ni orkestar, koji ga je očito motiviran njegovom opravdanom karizmom pažljivo i skladno pratio u svim zadanim segmentima logična fraziranja, finih dinamičkih nijansi, čipkasta tkanja, efektnih i odlučnih kontrasta, a nadasve primjerne rokoko elegancije.

Višnja Požgaj