LORCA I GAMULIN

»Književna Rijeka«, časopis za književnost i književne prosudbe, gl. ur. Davor Velnić, br. 2, DHK – Ogranak u Rijeci, ljeto 2006.

Ne odstupajući od dosadašnje prakse koja u središte interesa časopisa postavlja književnost, u sadržaju nove »Književne Rijeke« ponovno prevladava proza i poezija domaćih, uglavnom manje afirmiranih autora, uz čije će se radove naći i pokoji prijevod iz strane literature.

Uz pripovijesti Vladimira P. Gossa i Ljerke Car Matutinović, kojima bi se zajednička poveznica, unatoč različitim tematskim i stilskim obilježjima, mogla pronaći u smještanju radnje u prošlost, te pripovijest Nade Mihaljević koja tematizira smrt bliske osobe, rubrika Proza donosi i dva prijevoda. Riječ je o pripovijestima Mramorna glava u nas rijetko prevođena pisca Valerija Brjusova te Žena Washingtona Irvinga, objema s tematikom ženske ljubavi.

Pjesnički blok otvara dobro znana poezija Federica Garcěje Lorke, ovdje u prijevodu Jordana Jeića. Iako je riječ o najpoznatijim Lorkinim pjesmama, dijelove kojih će dio čitatelja vjerojatno znati napamet, taj je prilog, upotpunjen jezgrovitim popratnim tekstom koji se dotiče Lorkinih uzora, glavnih pjesničkih motiva te glavnih zbirki pjesama, dobrodošao podsjetnik (a onima koji tek trebaju otkriti pjesnika i uvod) na velikog Španjolca. Domaće pak pjesničke boje brane Vlatko Majić, Renato Tičić, Valerio Orlić i Željka Kovačević Andrijanić, a njihove pjesme čine raspon od duboke intimističke poezije sve do dječje.

Veći dio esejističkog bloka — čak tri ogleda, posvećen je ispravljanju povijesne nepravde — nemogućnosti Grge Gamulina da tijekom života objavi polemički odgovor na Krležine kritike njegova rada. Bez potrebe za, kako se navodi, poticanjem bilo kakve nove polemike, donosi se Gamulinova strana priče — ogled Post illa verba, popraćen dvama komentarima — pomirljivijim tekstom Tonka Maroevića te prema Krleži mnogo kritičnijem ogledu Davora Velnića.

Funkcioniranje djela Georgea Orwella u današnjem svijetu predmet je zanimanja Igora Žica, koji piše o tome kako su romani koji su snažno utjecali na ondašnji duh vremena zasnovani na krivim postavkama. Navodeći promašaje u Orwellovim predviđanjima mračne budućnosti, autor utvrđuje kako je protok vremena utjecao na to da njihova književna vrijednost posve blijedi — do te mjere da najpoznatije piščeve romane 1984. i Životinjsku farmu, Žic naziva pamfletskom književnošću.

U prošlome broju pokrenuta rubrika Pismo ovaj put donosi samo jedan prilog, pomalo hermetičan rad Antuna Nodila, koji odbacuje definiciju po kojoj je fonesis samo ono kako jezik zvuči, a noesis ono što jezik misli. Zadirući duboko u simboliku glasova i slova, autor pokazuje kako glas nije tek puki zvuk, nego da svaki pojedinačni fonem izravno sudjeluje i u semantičkom procesu.

Kao najzanimljivije postaje u sadržaju novoga broja mogu se istaknuti prilozi o Lorki i Grgi Gamulinu te prijevod Brjusovljeve priče (s obzirom na podatak kako njegova proza uopće nije prevođena na hrvatski, šteta je što pisac nije zastupljen i s više radova), a uza sve spomenuto, broj donosi i prikaz 13. međunarodnog festivala malih scena u Rijeci te književne prikaze na samu kraju.

Ljubica Anđelković