Kad kritičari priznaju da su budale

London »Prije jedanaest godina ispali smo buda-le pišući o debitantskom radu Sare Kane!« Tim riječima Michael Billington, jedan od najvećih britanskih kazališnih kritičara, započinje svoj prikaz gostovanja berlinske Schaubühne u londonskom kazalištu Barbican, baš s komadom Blasted dramatičarke zbog koje se sad engleska kritika posipa pepelom. Produkcija Thomasa Ostermeiera izazvala je oduševljenje i još jednom podsjetila na značenje Sare Kane, spisateljice čiji je rad u početku ismijavan da bi joj danas ispisivali panegirike, uz ispriku da njezinu genijalnost nisu prepoznali. Billington, istina, nije bio među onima koji su se Kaneovoj najgore narugali, ali ga je, čini se, Ostermeierovo gostovanje ponukalo na još jednu ispriku.

Još jedan Litavac u eurovrhu

Atena Cezaris Graužinis jedna je od neotkrivenih tajni litavskog teatra, 39-godišnjak kojem vlastite produkcije polako, ali sigurno otvaraju put u Europu. Tek što je postao direktor kazališta Viirus u Helsinkiju, pozvan je da režira predstavu po vlastitom izboru u atenskom kazalištu Poreia. Umjesto suvremenoga dramskog teksta koji su obično njegov izbor Graužinis se, na iznenađenje grčke publike, odlučio za antičku legendu Daphnis i Chloe, dodavši joj u naslov Ugodni izlet. Ugodni se izlet u konačnici na premijeri održanoj prije ovoga mjeseca u Ateni pretvorio u pozitivan šok za publiku. Nimalo opterećen značenjem antike za suvremenu Grčku Graužinis je cijelu priču prilagodio suvremenosti izazvavši u početku šok. No, premijera se, u svijetu prilično inertna suvremenog grčkog kazališta, pretvorila u pravi trijumf, koji je izazvao ovacije publike i kritike podjednako.

Što je nama danas Job

New York Jobovo stradanje Hanocha Levina nije novi komad, autor je mrtav već šest godina, a praizvedba je bila još 1981, no u Kazalištu za novi grad, popularnu ofbroadvejskom scenskom okupljalištu, produkcija u režiji Davida Paula Willingera izazvala je veliku pozornost. Levin je bio jedan od onih pisaca koji je cijeloga života išao na živce izraelskim cenzorima, baveći se temama koje zemlji u arapskom okružju nisu bile nimalo ugodne. Bilo da je ismijavao premijerku Goldu Meir, problematizirao ubojstvo Palestinca od strane židovskoga naseljenika ili polemizirao s izraelskim militarističkim namjerama Levin je uvijek sa scene progovarao o onome o čemu u Izraelu — nitko nije. Jobovo stradanje, pokazala je nova produkcija, i danas je aktualno, jer čovjek kojega u istom danu snađu mnoge nevolje, za razliku od svoga starozavjetnog arhetipa, nije spreman skloniti se u krilo Boga, on će radije posumnjati u njegovu egzistenciju.

Živa škotska scena

Edinburgh Uz londonski Royal Court, kolijevka novoga dramskog pisca na Otoku nedvojbeno je edinburški Traverse Theatre u kojem su debitirali mnogi autori nove britanske drame. O velikoj želji uprave Traversea da na scenu postavi više novih komada govori i posljednja premijera, koja je uprizorila pravi maraton nove drame: čak tri autora predstavila su se novim djelima, a večer traje dulje od pet sati. Premda je dobila podijeljene kritike, večer s novim autorima još je jedan pogodak Traversea. Dva Davida, Priestley i francuski autor Lescot, s novim dramama, White Point i Broke, dobili su ponešto mlake prigovore, dok je ozbiljnu pozornost privukla mlada Morna Pearson prvom hiperrealističkom dramom Distracted odličnim primjerom In-Your-Face-dramaturgije. Morna bi, upozoravaju kritičari, mogla biti novo zanimljivo ime škotske drame.

Jasen Boko