Vijenac 331

Filatelija

Filatelija: Motivi prigodnih maraka

Crkve utvrde (2)

Danijel Popović, dizajner, dimenzije 48,28 x 29,82 mm, naklada 200 000, datum izdanja 21. rujna 2006.

Filatelija: Motivi prigodnih maraka

Crkve utvrde (2)

slika slika

Danijel Popović, dizajner, dimenzije 48,28 x 29,82 mm, naklada 200 000, datum izdanja 21. rujna 2006.

U ovom broju »Vijenca« predstavljamo preostale dvije marke iz ovogodišnje serije poštanskih maraka Kule i utvrde. To su crkva utvrda svete Marije od Milosrđa u Vrboskoj i ogulinski Frankapanski kaštel.

Nakon 1571. Vrboska se razvila u dnu duboka i uska zaljeva sjeverne obale Hvara kao luka starijih sela što su postojala podalje od obale. Središte Vrboske smjestilo se uza sam završetak uvale, a na povišenu položaju nad naseljem bila je u kasnom srednjem vijeku podignuta crkva svete Marije od Milosrđa. U 16. stoljeću, dobu najvećeg osmanlijskog širenja u našim krajevima, i dalmatinski su otoci bili izloženi turskim napadima. Jedan se od takvih gusarskih, pljačkaških pohoda na Hvar zbio 1571. i tom je prigodom, uz ostala mjesta, stradala i Vrboska. Poučeni takvim iskustvima stanovnici Vrboske počeli su utvrđivati svoju crkvu: građevina smještena osamljeno nad mjestom pretvorena je u monumentalan spomenik, najistaknutiji primjer utvrđene sakralne građevine na našoj obali. Pravokutno svetište dograđeno je u zaobljenu kulu, jednako kao i sakristija s južne strane, u čijoj je kuli uređeno stubište. Iznutra posve uobičajena jednobrodna crkva s jednostavnim svetištem, Sveta Marija pretvaranjem u utvrdu postala je dojmljiv spomenik koji uskim i visokim, osobito oblikovanim tijelom, dominira nad Vrboskom.

Ogulinski kaštel središnja je i najznamenitija građevina toga grada, ujedno i utvrda koja je značila začetak, ishodište kasnijega naselja. Kad su osmanlijske provale u te krajeve postale učestale i okrutne te nakon što se 1493. odigrala tragična Krbavska bitka i ne manje teško tursko pustošenje Modruša, knez Bernardin Frankapan započeo je potkraj 15. stoljeća nedaleko od toga svoga srednjovjekovnoga grada s podizanjem nove utvrde u dolini. Novi je ogulinski kaštel u povijesnim dokumentima prvi put spomenut 1500. godine. Isprva frankapanski, Ogulin će, ipak, uskoro dobiti krajišku vojnu posadu (1553), a ubrzo će novo naselje postati i sjedištem kapetanije (oko 1570). Poradi teških prilika, nazočnost vojske i vojni utjecaj na razvoj naselja potrajat će do u 18. stoljeće. Frankapanski kaštel podignut je uz korito rijeke Dobre, koja se ovdje u duboku usjeku gubi u podzemlju (Đulin ponor). Današnji kaštel zapravo je ostatak utvrđenoga malenog naselja, okružena zidovima nepravilna oblika i pojačanih s više zaobljenih kula. Prvobitno ogulinsko naselje bilo je smješteno unutar toga nepravilna prostora, a sastojalo se, dakako, od drvenih kućica. Ti su dijelovi poslije srušeni, a ondje danas prolazi cesta između kaštela i Đulina ponora, no tik uz cestu još stoji kapela svetoga Bernardina, koja čuva spomen na svoga graditelja, kneza Bernardina Frankapana.


Priredila Sandra Cekol

Vijenac 331

331 - 23. studenoga 2006. | Arhiva

Klikni za povratak