ČETIRI GUDAČA I ŠEST UDARALJKAŠA

ČETIRI GUDAČA I ŠEST UDARALJKAŠA

Marimbe su doista pozlatile dvoranu Vatroslava Lisinskog. Bogata polifonija Prvoga koncerta za čembalo i gudače J. S. Bacha, pokazala je, osim vrsnosti solista, i osjetljivost orkestra na prilagodbu instrumentu (zvuk marimbe je blag, pa je njezin piano tjerao orkestar u piú pianissimo)

U četvrtak, 16. studenog 2006, u Hrvatskom glazbenom zavodu gostovao je Gudački kvartet Šostakovič. Članovi ansambla izveli su dva gudačka kvarteta Dmitrija Šostakoviča: Četvrti u D-duru, op. 83 i Treći u F-duru, op. 73. Premda su dva kvarteta nastala u doba i pod utjecajem staljinističke represivne politike, Šostakovičeva se glazba slušala samo kao — glazba, a ne kao politički iskaz. Gudački kvartet Šostakovič disao je s različitim raspoloženjima staroga majstora pjevajući ruske narodne melodije trećeg stavka, zanosno noseći četvrti stavak Četvrtoga gudačkog kvarteta, ističući energičnost i zvukovno bogatstvo trećega stavka i plesno raspoloženje posljednjega, petog stavka Trećega gudačkog kvarteta. Urednost i objektivizam odgovarali su Šostakovičevoj emotivnoj suzdržanosti. No taj su element glazbenici zadržali i pri izvedbi Drugoga gudačkog kvarteta P. I. Čajkovskog (op. 22, D-dur), koji je zbog toga izgubio dio romantičarske draži. Ali je zato bis — Bartokov Rumunjski narodni ples — posve promijenio dojam: vatreno gudeći Bartokove plesne korake, Šislov, Piščugin, Belugin i Korčagin pokazali su drugo, ekspresivnije lice uredna naličja.

Dva dana poslije, u petak 18. studenoga 2006, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski u sklopu ciklusa Svijet glazbe predstavila je neobičan program: izvorna djela i preradbe za jednu ili više marimbi. Solisti su bili: Bogdan Bácanu (Bugarska) Katarzyna Myćka (Poljska), Ivana Bilić (Hrvatska) Eriko Daimo (Japan) te hrvatski mladi glazbenici Tomislav Kovačević, Marko Mihajlović i Borna Šercar (koji jedini nije zasvirao marimbu, jer je upotpunjavao sliku setom bubnjeva). Soliste je pratio Dubrovački simfonijski orkestar pod ravnanjem austrijskoga dirigenta Wernera Steinmetza. Oni su i uveli u program izvedbom Hommage a` Sorkočević Borisa Papandopula naklanjajući se dvostruko — velikom maestru Papandopulu koji slavi stotu obljetnicu i svom, dubrovačkom skladatelju Sorkočeviću. Ipak, nakon cijeloga programa taj se uvod učinio suvišnim, jer su marimbe doista pozlatile dvoranu Vatroslava Lisinskog. Bogata polifonija Prvoga koncerta za čembalo i gudače J. S. Bacha, koju su izveli Katarzyina Myćka i Bogdan Bácanu, pokazala je, osim vrsnosti solista, i osjetljivost orkestra na prilagodbu instrumentu (zvuk marimbe je blag, pa je njezin piano tjerao orkestar u piú pianissimo). Carmen fantazija Pabla de Sarasatea u izvedbi Ivane Bilić možda je jedino djelo koje se učinilo nedovoljno primjerenim za tu udaraljku (ciganski zvuk violine nije bilo moguće – unatoč virtuozitetu solistice – ponoviti na marimbi). Ali je zato drugi dio programa pokazao sve mogućnosti instrumenta: Rhythms of Life Johna Throwera za marimbu, gudače i udaraljke zapljusnuli su valovitim mijenama koje je, gotovo ih pretvarajući u boje i svjetlo, izveo iznimno muzikalan Bogdan Bácanu. Jednako su oduševile sljedeće skladbe i njihove izvedbe: Sculpture in wood Rüdigera Pawassara i rasplesani The Blues Thing Libora Sime za kvartet marimbi (Bácanu, Bilić, Myćka, Daimo). A šlag je svakako došao na kraju, kada su svi udaraljkaši (šest marimbi, i ostale udaraljke) izveli ulomke iz Bernsteinova mjuzikla West Side Story.