Udar na dokumentarnu dramu

New York – Dokumentarna drama toliko je posljednjih godina poplavila scene anglo-američkog svijeta, da je bilo pitanje dana kad će neki dramatičar uzvratiti udarac. To se konačno dogodilo u ofbrodvejskom kazalištu Urban Stages, gdje je premijerno izvedena drama Live Girls (Djevojke uživo) Victorije Stewart, o umjetnici koja snima intervjue s poznatima kako bi iz njih napravila dokumentarnu predstavu. Predstava zapravo pokazuje kako kazalište temeljeno na navodnoj realnosti može biti jednako artificijelno kao i razni reality programi na televiziji. Djevojke uživo zanimljiva je predstava i zato što je njezina autorica dugo bila inspicijentica Anni Deavere Smith, poznatoj američkoj autorici, spisateljici i glumici koja se bavi baš dokumentarnom dramom. Komad koji se događa u hotelskoj sobi u kojoj umjetnica intervjuira prostitutku pun je ironije prema dokumentarnoj drami, a kad se svemu doda i ponešto estradna priča o jadima glumice koja je prepoznata kao Anna Deavere Smith, uspjeh predstave posve je razumljiv.

Alpinizam kao prvoklasna građa

Plymouth – Premda ćete često čuti kako kazališta u Engleskoj nema izvan Londona, situacija je drukčija. Da je provincija relativna stvar, potvrdila je i koprodukcija vrlo zanimljive kazališne grupe Paines Plough s teatrom Drum iz Plymoutha u režiji Roxane Silbert. Već dugo mrtav Rone Munro, poznate škotske spisateljice (prevođena je i u nas u Antologiji suvremene škotske drame u Mansionima ITI-a) jedna je u seriji drama koje su se posljednjih godina pojavile na scenama, a koje se bave naizgled posve nekazališnom temom — alpinizmom. Istina, huk vjetra i mećava pod nekim himalajskim osamtisućnjakom nisu baš okolnosti u kojima funkcionira četvrti zid i pogled iz publike u tuđu intimu, ali ekipa Paines Plougha očito je znala uvjeriti gledatelje u svoju dramatičnu priču.

Irski mrak na ruskoj sceni

Moskva – Ruske scene otkrile su Martina McDonagha! Irac, istina, nije sasvim nov na tamošnjim pozornicama, igrao ga je već Sergej Fedotov, ali su ovih dana premijerno u dva ugledna kazališta izvedene čak dvije njegove predstave. I dok je Fedotov svojevremeno mračnog Irca interpretirao jednostavnim sredstvima, dosta hladno, dvije nove premijere pokušavaju — vjerojatno dijelom i zato jer je u ruskoj svakodnevici dovoljno mraka — McDonaghove junake malo emotivno zatopliti. Ljepotica iz Leenanea u režiji Mihajla Bičkova u kazalištu Vahtangov bogata je melodramskim tonovima, dok je Invalid iz Inishmaana Irine Keručenko u centru Mejerholjd stvorio bogatu atmosferu irske provincije. Obje su predstave naišle na velik odaziv publike, dok su kritiku ostavile relativno hladnom.

Prodavač viskija u nacionalnoj kući

Tokio – Pedeset godina prodavao sam viski, sad ću prodavati kulturu, izjavio je prije dvije godine Kazuaki Tsuda, novopostavljeni intendant japanskoga Nacionalnog kazališta. Potpuno izvan kazališnoga miljea taj uspješni biznismen postavljen je da bi japansku nacionalnu kuću, kojoj je isključiva svrha čuvanje scenske tradicije Japana, uveo u novi milenij i vratio joj publiku, a da pritom ne čini ustupke tradiciji. Ove godine, kad japanska nacionalna kuća slavi četrdeset godina postojanja nizom spektakularnih kabuki i bunraku izvedbi Tsuda može reći da je uspješno ispunio zadaću: publika, domaća, ali još više inozemna, rado ide u ovo kazalište, a nekadašnji prodavač viskija uspješno će i dalje voditi nacionalnu kuću.

Jasen Boko