Vijenac 330

Kritika

Hrvatska proza za najmlađe

ODUHOVLJENI RAČUNALKO

Miljenko Stojić, Računalko, Dan, Zagreb, Matica hrvatska Čitluk, Cvitak, Međugorje, 2006.

Hrvatska proza za najmlađe

ODUHOVLJENI RAČUNALKO

slika

Miljenko Stojić, Računalko, Dan, Zagreb, Matica hrvatska Čitluk, Cvitak, Međugorje, 2006.

Skromna i pomirljiva knjiga od stotinjak stranica što u četrdeset kratkih priča donosi doživljaje i razmišljanja dječaka Kristijana koji uporno i savjesno komunicira s računalom. Prijatelji, koje je zbog računala počeo zapostavljati, prozvaše ga Računalkom. Doista, dječak se gotovo ne odvaja od računala, no, ma koliko bio opsjednut strojem, jer mu pomaže pri učenju, otvara mu prozore u svijet i njegove zanimljivosti, olakšava druženje s udaljenim prijateljima putem elektronske pošte, smišlja zabave s raznoraznim igricama, on, Računalko, promatra sva ta zbivanja u životu na sustavan, mogli bismo reći zaokružen, dobrohotan način, odvajajući, kao kakav mali mudrac, dobro od zla. Svaka priča donosi na kraju dobronamjernu poentu, koja vodi ljubavi prema radu, želji da se nauči nešto vrijedno i novo, vodi dobroti i nenametljivu druženju sa svijetom. Ipak, dječak Računalko »ne prihvaća olako sve ono što se naziva novim, ne odbacuje olako ono što se naziva stranim«. Dječak bira. Računalo nije za njega samo stroj, već ugodan prijatelj. Dječak Kristijan, zvan Računalko, potpuno je u duhu novoga vremena, u duhu budućnosti kojoj idemo ususret.

Usprkos predrasudama koje još postoje u svezi s računalom (ili kompjutorom!), koji prema nekima, u sebi krije ni manje ni više nego prste Nečastivog, dječak Računalko s računalom je na ti i prihvaća svaku mogućnost da nauči nešto više. No, bez obzira na sve mogućnosti koje računalo pruža onima koji ih žele prihvatiti i — učiti, Računalko zna da je i pored svih blagodati »najvažnije ono nešto što nas iznutra čini boljima, drukčijima«. Za građanina Interneta, Kristijana, Računalka, ljubav prema zavičaju i domovini neupitna je. Za njega je Domovina »najljepša škola«, »najljepša igra« i »siromašan je čovjek tko je nema«. Sve plemenite poente, poduke na kraju ovih zgodica, priča, utkao je u dječaka pisac Računalka, Miljenko Stojić, novinar i teolog. Njegova je duhovnost izrazito kršćanske provenijencije, koja u današnjem brzopletom svijetu, željnu dvojbenih novina i svakovrsnih promjena, djeluje blagotvorno i smirujuće.

U svakom slučaju, knjiga proza Računalko, namijenjena najmlađima, potiče i promiče, moralne vrednote kršćanskog svjetonazora, na jednostavan, skroman način, koji ne teži za dopadljivošću pod svaku cijenu.

I na kraju valja napomenuti da su priče o kojima je riječ objavljene ranije u dječjem časopisu »Cvitak«, listu za sretno djetinjstvo iz Međugorja, u razdoblju od 2000. do 2004. godine. Znači da su prošle provjeru dječje čitalačke publike. S knjigom u ruci mnogi će Računalko tražiti sebe, svoja poticajna i tako žuđena putovanja internetom...


Ljerka Car Matutinović

Vijenac 330

330 - 9. studenoga 2006. | Arhiva

Klikni za povratak