LJUBAV LAME DRUKPE KUNLEJA I DJEVICE SUMCHOK

LJUBAV LAME DRUKPE KUNLEJA I DJEVICE SUMCHOK

Ulomak iz rukopisa

U Tibetu je negda živio pjesnik Drukpa Kunlej. Njegovo puno ime bilo je Kunga Legpai Palzagpo (to se izgovara kao: Kun-dga Legspa’ i bzangpo). Rodio se godine 1455. u pokrajini Tsang, blizu Ralunga, u Godini Drvene Svinje i živio je 115 godina. Pripadao je sekti Galukpa, tj. Crvenim klobucima; to je jedna od četiri glavne Kaghju-sekte, koju je utemeljio u Ralungu čuveni Palden Drukpa Rinpoche, kojoj su pripadali i najveći tibetanski pjesnici i mistici Tilopa, Naropa, Marpa i Milarepa. Prozvali su ga Učitelj Istine.

Bio je čuven za života u Tibetu, Bhutanu, Sikhimu, Ladaku, Asamu i Nepalu. Njegove se pjesme i danas pjevaju po tim zemljama, jednako u hramovima, na tržnicama, u čajanama i po nomadskim šatorima. Bio je pjesnik, veliki svetac i mistik. Zvali su ga ne samo Učitelj Istine nego i Gospodar Bića (tj. ‘gro-ba’ i mgon-po). A to je bio značajni naziv jer on pripada samo Bodhisattvi Sućuti, to je bio tisućoruki Avalokitešvara — osloboditelj bogova, ljudi, titana, životinja, gladnih duhova i demona. Uz poznavanje temeljne mantre Om mani padme hum treba takav osloboditelj imati i veliku moć, a to je Drukpa Kunlej posjedovao. On je bio yogin, stoga su ga zvali Lama Naldjorpa (rnal-’bjor-pa), a to je samo onaj koji zna sve oblike meditacije i magije, što je on uistinu i znao.

U Tibetu se od 14. do 16. stoljeća pojavilo više božanskih luđaka, to je bilo onda kada se tu budizam najviše razvio. Božanski luđaci bili su neovisni od svih pravila. Oni su bili posve slobodni i takva je bila njihova misao, govor i djelatnost. Oni su bili slobodni zato što su slušali samo govor svojeg duha i vodili su ih u svemu njihovi duboki duhovni nagoni. Takav je bio i Drukpa Kunlej. To je bio najčudnovatiji svetac za kojega sam čuo. Bio je uvijek vedar, nasmijan i veoma neobičan. Ponašao se tako da ga nitko nije shvaćao, čak ni vlastita majka, jer je postupao po nekim svojim tajnim unutarnjim zakonima. Stoga je svuda izazivao zabunu.

Ludo je volio žene, osobito su mu drage bile djevice i kada je neku htio dovesti na pravi duhovni put svakako ju je razdjevičio. A žene koje su bile Dakini bijahu dio njegova svetačkog puta Učitelja Istine i Gospodara Bića — Dakini nisu bile obične žene nego izabrane. Dakini dolaze iz Kraljevstva Dakina, a to je najviše stanje Darmakaje. To je bila Zemlja Ugajen. Saznao sam da Dakini ima s vidljivim i nevidljivim tijelom. To su božice i polubožice koje mi zovemo vile. Ako imaju nevidljivo tijelo, mogu se pretvoriti u drugo biće i zadobiti vidljivo tijelo ukoliko se potrude da obave tu veliku energetsku pretvorbu. Drugi ljudi nisu odmah mogli raspoznati koja je žena Dakini, no to je Drukpa Kunlej svojom velikom moći odmah uspijevao. I putovao je svijetom da ih nađe.

Prva Europljanka koja je otkrila glavne tajne Tibeta bila je gospođa Aleksandra David-Nell, kada je došla iz Pariza u Aziju. Od nje sam najviše saznao, pa i za Drukpa Kunleja i njegove Dakini. Od nje mi je došao prvi glas, stoga sam i htio u Tibet. Prije nje je već Marko Polo bio u Tibetu, no ono što je on otkrio nije sve rekao u svojoj knjizi Milijun, ali je kazao svojem vladaru Kubilaj-kanu, koji ga je i poslao u Tibet kao i u neke druge azijske zemlje.

Prve nesporazume imao je Drukpa s majkom. Ona ga nije shvaćala jer nije znala sve što je on znao. Dobro se sjećao svojih ranijih utjelovljenja, osobito mu je jasna bila njegova zadnja inkarnacija, a to je bio mistični pjesnik Saraha. On je nastavio Sarahin put, koji je napadao sve lažne vrijednosti i bio otkrivač velikih tajni u svojim apokaliptičnim pjesmama. Drukpa Kunlej bio je tantrik kao i Saraha, pa je i osnovao Butansku tantričku školu. Išao je Drukpa putem svih ranijih Naldjorpa. Napustio je svoj dom i učio kod lame Nandjing Choje. Redovnik Sonam Chokpa naučio ga je ezoteričkim tantrama iz tajne tradicije mantri, dok je pri Lotosovim stopama Paldena Drukpe Rinpochea, utemeljitelja njegova reda, naučio savršeni nauk Drukpa tradicije. A dalje je učio kod Gjalvong Jea i Latsuna Tsempoa. Od njih je saznao za ključ svega i naučio je čuvati svoj duh.

Iz svojega kraja doputovao je u glavni grad Tibeta Lhassu kao lutajući Naldjorpa. Na glavnom trgu našao je mnogo ljudi, bilo je tu Indijaca, Kineza, Nevara, Ladačana, Mongola, a i sa svih strana Tibeta: Dsanga, Dakpoa, Kongpoa. Pridošlo je tu mnogo stočara, lama, redovnika, redovnica, trgovaca, svećenika, hodočasnika, a bilo je i dosta Naldjorpa kao što je bio i on sam. Čim je došao na trg počeo je vikati:

— Čujte me svi! Ja sam lama Drukpa Kunlej iz Ralunga. Nemam nikakvih predrasuda i došao sam vas izbaviti, ja sam vaš spasitelj! No recite mi prvo gdje ću naći najbolji chang i najljepšu ženu?!

To je izazvalo zgražanje svih. On je zbilja jako volio chang. To je tibetansko piće koje se spravlja od ječma, pšenice i riže, a gdjekada i od prosa. A volio je i lijepe žene. I u svakom gradu tražio je onu najljepšu.

Ljudi su mu svašta govorili. No on ih je sve smirio kada im je izrekao svoju pjesmu. Rekao je u toj pjesmi da je on od slavne loze koja je svuda znana i da potječe od Nosioca Vadždre. To je bio sveti tantrički zavjet koji je on položio za svjetovnjaka Nandjing Choje. Na to su mu ostali pjesnici na trgu pjevali svoje pjesme i od njih je saznao gdje su lijepe žene. Saznao je koje su ljepotice u Lhasi: Palzang Bhuti, Vongchuk Tsevong Zangpo, Kolzang Pemo, Sangjaj Gjalmo, Sonam Dronma, Chokji Vongmo, a najljepša od svih je Don Akji, koja je bila ponos tog grada. Od ostalih pjevača saznao je za ljepotice iz drugih gradova i zemalja. Tako je otkrio koje su prave žene u zemlji Sakya, u Ladaku, u Bhutanu, pa i za one iz Kangpoa. Njihova su imena također bila kazana tog dana i ne može ih se sve navesti, mnogo ih je, no u zemlji Sakya bila je čuvena Asa Tsering Dolma, u Ladaku je bila Karma Dechen Pemo, u Bhutanu je bila čuvena Dakini Gokji Palmo iz mjesta Voch, a u Kangpou najčuvenija je bila ljepotica Sumchok.

Slušajući to Drukpa Kunlej samo je uzdisao. No odlučio je prvo ostati u Lhassi i piti dobar chang i ljubiti sve ljepotice koje tu nađe.

Čuo je sve o ljepoticama iz Kangpoa i nije prestao uzdisati. Osobito ga je mamila djevica Sumchok. Pitao je staricu iz Kangpoa koliko ima godina Sumchok. Kada je saznao da joj je petnaest, poviče:

— Moram smjesta k njoj prije negoli bude kasno! Ostajte zdravo svi! Ja moram istog časa krenuti da bih pronašao djevicu Sumchok. I krenuo je na jugoistok od Lase u Kangpo. Kada je prošao Njerong, naišao je na pet djevojaka. Djevojke su ga pitale kamo ide. Rekao je da traži petnaestogodišnju djevicu, koja ima divan stas, toplo tijelo, kožu meku i svilenu, zategnutu i udobnu ribu i okruglo nasmijano lice. Rekao im je da je ona prekrasna za gledanje, da je zanosna mirisa i da ima jaku intuiciju — sva obilježja Dakini.

Djevojke su ga pitale zar nisu i one Dakini. Rekao im je da nisu i zašto nisu. No one su ga zapitkivale i dalje i htjele su znati kako izgleda Dakini. On je rekao da ih ima više vrsta i morao ih je opisivati. A to su bile: Dakini mudrosti, koja je zlatovlasa, rumena i sjajna, sva bliješti od svjetla. Odnos s njom donosi sreću i sprečava sljedeće rođenje u Paklu. Buddha Dakini je plavičasta, požudna i rađa mnogo sinova. Odnos s njom daje čovjeku dugovječnost i sljedeće rođenje u Orgjen raju. Dijamantska Dakini je lijepa i skladna, veoma gipka tijela. Ima duge obrve, umiljat glas i uživa pjevati i plesati. Odnos s njom donosi uspjeh u ovom životu i sljedeće rođenje kao boga. Dragulj-Dakini ima prelijepo bijelo lice, visoka je i vitka, kosa joj je bijela. Odnos s njom čini čovjeka bogatim u ovom životu i zatvara vrata pakla pred njim. Lotos-Dakini ima sjajnu ružičastu kožu, kratki trup i udove i široka bedra. Pohotna je i čangrizava. Tko se spoji s njom, imat će mnogo sinova i vlast nad bogovima, demonima i ljudima i vrata donjih svjetova bit će mu zatvorena. Dakini djelovanja ima plavu put koja zrači i grubo čelo smeđe boje. Ona je mučiteljica muškaraca. Spajanje s njom daje moć obrane od svakog protivnika i zatvara vrata donjih svjetova. Svjetovna Dakini ima bijelo, nasmijano i sjajno lice i poštuje svoje roditelje i prijatelje. Pouzdana je i velikodušna. Spajanje s njom obećava produljenje obiteljske loze, obilje hrane i bogatstva i osigurava sljedeće rođenje u svakom obliku. Dakini što jede ljudsko meso ima mrku i pepeljastu boju, velika usta s izbočenim zubima, trag trećeg oka na čelu, nokte na prstima duge kao kandže i crno srce u rodnici. Uživa jesti meso i proždire djecu koju rodi. Nema sna, muči se vječnom nesanicom. Tko se spoji s njom, ima kratak život, mnogo bolesti, malo užitka u ovom životu, a sljedeće rođenje bit će mu u najdubljem paklu. Pepeljasta Dakini ima žuto tijelo s pepeljastim licem i sva je spužvasta. Spajanje s njom izaziva mnoge patnje i iscrpljenost, a sljedeće rođenje bit će u svijetu gladnih duhova.

Mudri lama stigao je u Kongpo. To je bila oblast visokih gora. Sjeo je na zemlju nasuprot dvorca poglavice koji se zvao Volovska Glava i naslonio se na motku s molitvenim zastavama. Zapjevao je odmah pjesmu kako bi probudio lijepu Sumchok, ime koje znači Tri Dragulja. Zvao je svojom pjesmom Sumchok, ljupku djevicu vilu. Zvao ju je neka izađe na čas i sasluša ga, njega Naldjorpu, koji besciljno luta svijetom i pjeva za nju stihove s tajnim značenjem. Zvao ju je neka se probudi i prihvati buddhinstvo koje joj on nudi.

Sumchok je upravo dvorila poglavicu zvanog Volovska Glava i donijela mu čaj. Kada je čula lamin glas, pogledala je kroz prozor i vidjela prosjaka naslonjena na motku s molitvenim zastavama. Njegova duga kosa bila je skupljena i svezana na zatiljku, dok je u ušima imao velike okrugle naušnice. Gornji dio tijela bio je pokriven kratkim kaputom, a donji platnenom haljinom. Na leđima su mu bili luk i strijela, pokraj njega lovački pas. Učinilo joj se to kao san, kao neka nestvarna vizija. Pravo priviđenje: bio je nalik Mjesecu od petnaest dana. Čim ga je opazila, srce joj se zalilo toplinom i obožavanjem. Nije ga nikada prije vidjela, ali je čula za njega i znala je sve o njegovu savršenstvu i velikom umijeću magijskog preobražavanja. Odmah mu je odgovorila svojom pjesmom:

Prosjače što sjediš na zelenoj gorskoj livadi

i išteš puni Mjesec, čuj me!

Tvoje tijelo od pepela krije srce Buddhe.

Iz njega sama izbija svjetlost!

Pjevala je dalje o tomu kako ne zna je li on demon koji mijenja razna obličja ili svetac čudesnih moći. Činilo joj se kako izgleda previše dobar da bi bio stvaran. Svoju pjesmu je završila stihovima:

Pogledaj Sumchok, najnesretniju među ženama!

Udarci Volovske glave čine moj život nesnosnim,

ali vezanost za svijet me sputava.

Ako si ti pravi Buddha Lama

ne ostavljaj me u blatu Samsare,

nego me vodi sa sobom kamo god pođeš

i neka Sumchok stekne Buddhinstvo.

Poglavica Volovska Glava je čuo to pjevanje i pitao Sumchok što je to. Odgovorila je da je to neki prosjak pred kućom koji javlja da su lovci ulovili dosta toga u planini i da bi trebalo sada tamo poći dok još ima divljači. On je tada zatražio da se pripremi hrane za njega i tridesetero slugu za tjedan dana boravka u gori. Čim je poglavica otišao, Sumchok je pozvala Lamu u dvornicu i počela mu pripremati čaj. No on je rekao neka sada pusti čaj, da joj on ima dati nešto što nosi za nju još od Lhasse.

Uhvatio ju je za ruku, položio na poglavičin ležaj, zadigao joj čubu i pogledao njezinu donju mandalu. Namjestio je svoj Grom ka tom dlakavom grmu usred bijelog lotosa. Usmjerio se prema njezinim bijelim bedrima glatkijim od pjene i prodro u nju. Uživali su u zagrljaju. Bilo je to zadovoljstvo za nju veće od ičega što je prije ikada u životu doživjela.

— O lijepa Sumchok! Sada iznesi svoj čaj! — rekao je Lama.

Lijepa Sumchok mu je iznijela čaj, jako dobri chang, meso i tsampu. Dala mu je sve što je zaželio. Kada se najeo i napio, ustao se da ode.

— Ja moram ići — rekao je on. — A ti ostani tu gdje jesi, to će biti najbolje za tebe.

No ona je pala na koljena pred njega:

— Ne ostavljaj me, molim te! — rekla je. — Ne napuštaj mene, nesretnu djevojku u ovoj nevolji! Uzmi me sa sobom!

— Nemam ja mnogo vremena. To bi bilo rasipanje vremena koje je meni dragocjeno. Moram ići! Jednom ću se ja već sjetiti tebe i doći ću po tebe i odvesti te!

Ali ona je i dalje molila da je ne ostavlja, da je uzme i vodi sa sobom.

— Kako ti ne slušaš što ja govorim, jer me očito ne shvaćaš, moram ti reći da je svijest Naldjorpe protuslovna i da moj govor izgleda kao zbor luđaka, kao neka daleka glasina, kao pijana bludnica! Zar bi ti željela da te ostavim negdje na putu ispod kakva drveta ili pokraj neke stijene?

— Slušat ću te u svemu, samo me povedi!

Kada je Lama vidio da ona ne popušta, da je mora poslušati, jer je očito tako suđeno, poveo ju je sa sobom. Stigli su na svom putu do neke pećine. Njezin je mračni ulaz podsjećao na oblik ispružena lava, velika kao cijela strana te doline. Sjeli su i tada joj je Lama rekao:

— Sumchok moja, morat ćeš ostati ovdje tri godine!

— Ja se plašim tog strašnog mjesta! — šaptala je ona u strahu.

— Dobro, tada ostani samo tri mjeseca!

— Obećao si da ćeš me povesti sa sobom!

No da bi ispunila svoju prisegu o poslušnosti, pristala je tu ostati, ali samo tjedan dana.

— Ako te je strah — rekao je on — uđi unutra, a ja ću pećinu zazidati!

Kada je ona ušla unutra, on je podigao jedan veliki kamen i stavio ga preko otvora pećine. Prije nego što će Lama otići ona mu je otpjevala jednu lijepu pjesmu, koja je bila duga, no svršetak je glasio ovako:

Ja, Sumchok, rođena u Kangpou,

žalosna sam pri pogledu na pećinu.

Ne stidi se, Drukpo Kunleju,

što je moja odluka tako slaba!

— Ne želim više slušati pjesme o tvojim raspoloženjima! — rekao je on. — Kada budem otišao, bogovi i duhovi bit će ti prijatelji danju, a svjetiljka od masla i tamjan umirivat će te noću. Meditiraj moleći se neprestano meni! Ja sam tvoj jedini svetac!

S tim ju je riječima pozdravio i krenuo putem za Samye.

Sumchok je ipak postigla što je trebalo. Tomu je bila razlog velika Lamina samilost i njezin trud i napor da se domogne svjetla. Zadubljena u zvuk bogova i Dakinija danju i u miris tamjana i masla svjetiljke noću, njezina glava bila je posve prazna prva tri dana i bez ijedne jedine misli. Kada je svitao četvrti dan, ona oćuti svoje novo biće. Tog jutra je stekla oslobođenje od svake čuvstvenosti i postigla prosvjetljenje: golemo svjetlo obasjalo je njezinu dušu. Tako se približila pravom biću i stopila s Buddhom.

Zlatko Tomičić