Europski ukorijenjeno

Europski ukorijenjeno

Od kamenoklesarskih remek-djela, drvenih raspela i slika pa do fantastičnih minijatura, evanđelistara, antifonara i relikvijara koji su, u velikoj većini, prvi put okupljeni na jednome mjestu, pruža nam se mogućnost cjelovita sagledavanja umjetničke baštine prvih stoljeća naše umjetnosti

Na prvome katu zagrebačkih Klovićevih dvora do pred kraj sljedećega mjeseca postavljena je izložba Prvih pet stoljeća hrvatske umjetnosti. Nakon izložbi koje su unatrag nekoliko godina predstavljale prva stoljeća hrvatske umjetnosti, kako u nas tako i u inozemstvu, ova je zagrebačka potvrdila kulturološku povezanost te umjetničku višeslojnost produkcije koja je stvarana na našem podneblju. Te su izložbe: Hrvati: kršćanstvo, kultura, umjetnost u Vatikanu, Hrvati i Karolinzi kao dio zajedničkog europskog projekta Karlo Veliki i stvaranje Europe u Splitu, Anžuvinci i Europa u Francuskoj te Hrvatska renesansa u Francuskoj i Zagrebu, neprijeporno pokazale da je hrvatska kultura i umjetničko stvaralaštvo integralni dio Europe u svakom smislu.

U iznimno pomno uređenim dvoranama Klovićevih dvora na uvid nam je dan reprezentativan presjek umjetničkih djela nastalih između 800. i 1300. godine. Raznorodna građa stigla je iz župnih crkava gotovo svih hrvatskih biskupija, brojnih samostana, riznica katedrala, muzeja i galerija i nemalen broj njih upravo je za ovu prigodu obnovljen u Hrvatskom restauratorskom zavodu te njegovim odjelima u Dubrovniku i Zadru. Od kamenoklesarskih remek-djela, drvenih raspela i slika pa do fantastičnih minijatura, evanđelistara, antifonara i relikvijara koji su, u velikoj većini, prvi put okupljeni na jednome mjestu, pruža nam se mogućnost cjelovita sagledavanja umjetničke baštine prvih stoljeća naše umjetnosti. Sva je ta djela za izložbu odabrao i sakupio Nikola Jakšić iz Zadra uz pomoć Biserke Rauter Plančić iz Klovićevih dvora. Krenemo li od dva pluteja oltarne ograde iz zadarske crkve Sv. Nedjeljice, koji s iznimnom preciznošću oslikavaju scene od navještenja, vizitacije, Kristova rođenja, poklonstva, pokolja nevine dječice, bijega u Egipat te djelomičnog Kristova krštenja pa preko reljefa kralja Petra Krešimira IV sa splitske krstionice, koji je ovdje u kopiji od mramorne prašine, i arkada ciborija iz Pule možemo zapaziti iznimnu preciznost lokalnih klesarskih radionica od Istre prema jugu. Uz ornamentiku i figuraliku pluteja s dalmatinske obale i njezina zaleđa na izložbi su postavljene fantastične kamene konzole iz benediktinskoga samostana Sv. Mihovila s lokaliteta Rudine u Požeškoj kotlini.

Posebnu priču na izložbi čine raspela koja su došla iz istarskih Poreča, Motovuna, Gračišća, Galižane i Bala, riječkog Sv. Vida, zadarskoga Sv. Frane i Sv. Mihovila, splitskih Klarisa te Bogorodice s Kristom, od kojih tri dolaze iz splitskog područja, sa Žnjana, Sustipana i Gospe od zvonika. Uz fantastično knjigoslikarstvo, prikaze evanđelista, starozavjetnih tema, crkvenih otaca, inicijala s prikazima rođenja Krista ili svetaca primjeri Splitskog brevijara, koji se čuva u venecijanskoj biblioteci Musea Correr, Trogirskog evanđelistara i dubrovačke Velike Biblije vrhunac su oslikavanja knjiga. Iznimni su primjeri obrade plemenitih kovina srebrne korice Trogirskog epistolara i Splitskog sakramentara. Relikvijari su također čudesni, od ruku Bl. Ivana iz Trogira i Sv. Tripuna iz Dubrovnika do glave Sv. Jakova Mučenika iz Zadra i relikvijara Sv. Jakova i Oroncija iz Nina. Umjetnost kontinentalne Hrvatske, uz Ladislavov plašt iz riznice zagrebačke katedrale, na izložbi predstavljaju mali križić iz Vukovara kao grobni nalaz te pozlaćeno raspelo iz Siska. Uza sve to postavljeno je i nekoliko primjera staklarstva te ženski nakit iz Trilja i paradne ostruge iz kninske okolice.

Među ostalim predmetima koji oslikavaju prva stoljeća hrvatske umjetnosti valja istaknuti i pozlaćenu kamenu ikonu Bogorodice sa sinom iz Zadra, za koju se pretpostavlja da potječe iz carigradskih radionica, bjelokosni diptih iz zagrebačke Strossmayerove galerije, vjerojatno izvađen iz korica skupocjena rukopisa, te bjelokosni plenarij iz zagrebačke riznice, koji se odlikuju izvanrednom i preciznom izvedbom. Pribrojimo li tim izlošcima, kojih je na izložbi nešto manje od osamdeset, još neka djela koja fizički nisu mogla biti pokazana, kao što su brojne freske i mozaici od Istre do Dubrovnika, arhitektura i arhitektonska plastika istarskih i dalmatinskih gradova, skulpture portala trogirske katedrale ili splitskog zvonika, dobit ćemo najkonkretnije dokaze kako je naša umjetnost ujedno i zapadnoeuropska i srednjouropska i mediteranska i bizantska. Sve te umjetničke silnice određuju tu našu posebnost.

Sjajnu izložbu prati odličan dvojezični katalog na više od tri stotine stranica u čijoj su izradi kataloških jedinica sudjelovali brojni domaći, ali i strani stručnjaci. Uz katalog tiskan je i bilten medijskoga pokrovitelja izložbe, ali i, što je u nas velika rijetkost, muzejsko-edukativna knjižica. Knjižica je to za učenike viših razreda osnovnih škola autorice i urednice Ljiljane Velkovski u kojoj, uz mali rječnik osnovnih pojmova ikonografije, liturgike i kršćanske simbolike na margini, učenici odgovaraju na tridesetak konkretnih pitanja koja se tiču same izložbe.

Nikola Jakšić u predgovoru kataloga pri samu kraju izvrsna teksta naslovljena Između Europe i Mediterana piše da se hrvatska umjetnost »tijekom dugih pet stoljeća priklanja i izražava rječnikom dvaju zapadnoeuropskih stilova, predromaničkim i romaničkim, s time da se kroz cijelo to razdoblje ti zapadni stilski izričaji izmjenjuju i miješaju s bizantskim likovnim frazama odavna udomaćenim na kršćanskome Mediteranu.« Upravo je ta poveznica Zapada i Mediterana vrlo jasno vidljiva na izložbi koja bi i ne samo nama morala pokazati i dokazati našu europsku ukorijenjenost. Tim bolje ako ona u budućnosti bude negdje gostovala.

Marko Kružić