Tajne i rješenja

Tajne i rješenja

Predlažem da se upis po osobnim potrebama svede samo na djecu branitelja Domovinskog rata, s tim da umjesto roditelja današnju cijenu studiranja po osobnim potrebama za njih plaća država, iz proračuna

Što više slušam raspravu o povlaštenim upisima djece branitelja Domovinskog rata na hrvatska sveučilišta, sve sam tužniji. Ta je zamisao napadnuta toliko oštro da su zašutjeli i oni koji je možda podupiru, čak i oni koji su je pretvorili u zakon. Stide se njezine očite administrativne nespretnosti i boje se da na domoljublje ne padne još jedna sramota — osim onih koje su mu nanijete nemoralom njegovih nekad najglasnijih promicatelja.

Predlažem da načas svi govorimo istinu. Osobno izjavljujem da držim da je taj zakon pravedan, ispravan, human, domoljuban i strateški vrlo važan. Pozivam gđu Jadranku Kosor i HDZ da ne odustanu od njega. Predlažem da i sve druge stranke ustraju u očuvanju toga zakona još barem deset godina.

Predlažem i rješenje problema. No, najprije uvod — dvije javne tajne.

Tajne

Prva je tajna da djeca branitelja listom dolaze iz manje obrazovanih obitelji, pa su zato slabiji učenici i teže se upisuju na sveučilišta. Sudjelovanje u Domovinskom ratu toliko je prokazano da ona djeca branitelja koja se regularno upišu i ne spominju tko su. Ostaju braniteljska djeca koja slabije uče, a ona svakako trebaju biti povlaštena pri upisu, prije svega zato što su njihovi očevi rat proveli u blatnjavim rovovima dok su neki drugi očevi, očevi neke druge djece — rat proveli sa svojom djecom i bolje su ih odgojili. (U to gdje je tko stvarno bio u Domovinskim ratu i što je u to doba stvarno radio neću ulaziti.) Drugi razlog za povlašteni upis braniteljske djece još je i jači: manje obrazovani trebaju veću pomoć.

Druga tajna manje je poznata, a nije manje bolna. Naime, na hrvatskim sveučilištima postoji tzv. upis po osobnim potrebama. Njime se djeca koja rezultatom na razredbenom ispitu ne uđu u kvotu studenata koji studiraju na teret Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa — upišu u zamjenu za novac. Primjerice, ove godine Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu upisuje 230 redovitih studenata koji studiraju uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, 230 redovitih studenata za osobne potrebe (plaćaju 5.500 kuna po godini) i 400 izvanrednih studenata (plaćaju 3.300 kuna po godini).

Upravo je upis po osobnim potrebama stvarni razlog zbog kojega se digla galama glede upisa djece hrvatskih branitelja! Upis braniteljske djece ometa upis po osobnim potrebama i ugrožava golemu zaradu.

Nakana da se od fakulteta traži da sami zarade 30 posto novca potrebna im za rad ne uključuje jeftinu prodaju diploma (iznajmljivanje prostora i sl.), nego aktivnosti koje proistječu iz znanstvenih, stručnih i intelektualnih vrlina njihovih nastavnika.

Rješenje

Upis po osobnim potrebama stvara sumnje u naš vlastiti moral, uništava ionako slabu nastavu i najveća je prepreka bolonjskim reformama. U interesu napretka, stvarne primjene bolonjskih reformi, razvoja sveučilišne znanosti i poboljšanja kvalitete nastave, trebalo bi ga ukinuti. No, u ovom vremenu prijepora oko povlaštenog upisa braniteljske djece, u upisu po osobnim potrebama krije se i jedna vrlina: on omogućuje kompromisno i elegantno rješenje problema povlaštena upisa braniteljske djece! Predlažem da se upis po osobnim potrebama svede samo na djecu branitelja Domovinskog rata, s tim da umjesto roditelja današnju cijenu studiranja po osobnim potrebama za njih plaća država, iz proračuna. Troškove studiranja po osobnim potrebama ionako snosi hrvatski državni proračun, jer je studentska uplata mnogo niža od stvarnoga troška, a ni za taj se novac ne zapošljavaju novi nastavnici, nego se plaće povisuju postojećima. Ovaj prijedlog rješava problem povlaštenog upisa braniteljske djece, smanjuje štetne učinke upisa po osobnim potrebama, stvari svodi na čiste račune i omogućuje potpuno informiranje javnosti.

Matko Marušić