ŠIROKI OBZORI
Petar Selem, Helena u Egiptu, ArTresor naklada, Zagreb, 2006.
Prema Herodotovu kazivanju i Euripidovoj tragediji, grčka je ljepotica Helena za vrijeme Trojanskoga rata našla utočište u Egiptu i tamo bila štovana kao božica, te bi odatle potekla snažna povezanost grčke i egipatske zemlje, naroda i umjetnosti, a njihova se tradicija stoljećima očitovala u djelima brojnih velikih umjetnika. Helena u Egiptu simboličan je naslov zbirke ogleda Petra Selema, naslov koji upućuje na tematsku poveznicu svih tekstova u knjizi — središte su autorova interesa i razmatranja tečevine egipatske i grčke uljudbe, njihovo značenje te odjeci u novovjekovnoj europskoj dramskoj umjetnosti.
Prvi stavak knjige, Uzlet sokola, autor započinje razmatranjem paleolitičkog i neolitičkog spiljskog slikarstva te njihov magijski i narativni karakter prepoznaje i u egipatskoj likovnoj umjetnosti. Analizirajući neke od najpoznatijih egipatskih reljefa ističe njihove moderne, naturalističke, ekspresionističke i simboličke crte. Slijede ogledi s autorovim prijevodima Tekstova piramida, najstarijih književnih i ritualnih egipatskih tekstova isklesanih u grobnim komorama piramida iz vremena faraona V. i VI. dinastije. Prijevode je potkrijepio znanstvenim objašnjenjima te istaknuo tematske i stilske osobitosti tekstova, očite i u kasnijoj dramskoj umjetnosti.
Kriza pojedinca zabilježena u hebrejsko-europskoj tradiciji glavna je tema drugoga stavka, koji nosi naslov Suzne oči. Kao reprezentativan primjer u egipatskoj književnosti autor analizira tekst Žalopojka Ipu-ura i pritom ga, s obzirom na tematiku (očaj i osamljenost pojedinca, prosvjed protiv društvenoga prevrata te nasilje), uspoređuje s biblijskom Knjigom o Jobu, Shakespeareovim Kraljem Learom i Beckettovim Svršetkom igre. Donosi vlastiti prijevod cjelokupnoga egipatskog izvornika Žalopojke s objašnjenjima. Autor ga je prvi put bio objavio davne 1973. u »Književnoj smotri«, a sada ga je osvježio. Na kraju je poglavlja ogled o pijesku i stablu kao simbolima u Beckettovim dramama, čije uporište nalazi u primjerima iz egipatske i grčke mitologije.
Stavak Doba egzila započinje ogledom u kojem motiv sina koji osvećuje očevo ubojstvo autor razmatra na primjerima egipatskog mita o Horu, Eshilove drame Žrtva na grobu i Sofoklove Elektre (s pričom o Orestu i Egistu) te Shakespearova Hamleta. Izdvaja sve što povezuje navedene priče, temu osvete, borbe, suda, specifičnu ulogu žene te izrazite motive krvi i spolnosti, a upleće pritom i vlastite prijevode Velikog dramskog teksta iz Edfua u kojem je riječ o Horovoj osveti. Slijedi ogled Koraci uljudbe s analizom triju suvremenih režija drama s antičkom tematikom: Eshilove Orestije redatelja Petera Steina, Goetheove Ifigenije na Tauridi Adolfa Dresdena i Euripidova Kiklopa Roberta Ciullija, te esej o pozornici grčke drame, duhovnom prostoru gdje se ona zbiva te o njegovu ostvarenju pri izvedbama tih drama na tlu Hrvatske.
Nakon toga, počevši od izlaganja o venecijanskom karnevalu, ulozi glumca i žrtve u spiljskom slikarstvu i antičkim vegetacijskim mitovima, zatim o nekadašnjem splitskom karnevalu i grčkom obredu targelije, glavna je tematska okosnica stavka Lice maske mit o kralju Edipu, pri čemu autor za primjer uzima Sofoklovu dramu. Iscrpno prikazuje i analizira motive u drami Alberta Moravije Bog Kurt, kojoj je temelj izvedba Sofoklova Kralja Edipa u koncentracijskom logoru za vrijeme Drugoga svjetskog rata.
Ročište je posljednji stavak knjige, svojevrstan sažetak svih izlaganja te dio gdje se nižu autorovi osvrti na Camusova Kaligulu i Sartreove Muhe te na interpretaciju antičkih mitova kod naših dramatičara (Heraklo i Ahilova peta Marijana Matkovića, Aretej Miroslava Krleže i Prazor Jure Kaštelana). Na samu je kraju popis autorovih knjiga te onih njegovih režija o kojima je bilo riječi u sabranim ogledima.
Pomno birani, simbolični naslovi knjige i njezinih poglavlja na prvi pogled svjedoče o tome koliko su široki obzori i kako različita područja iz kojih autor crpe građu. Koristeći se istovremeno znanstvenim metodama i esejističkim diskursom, vođen izvanrednim poznavanjem kulturne povijesti, Petar Selem svojim nas djelom uvodi u svijet antičkoga mita i drame. Definira mitsko-tragičnu temu zločina, žrtve, tjeskobe i otrgnuća junaka, svojstvenim egipatskoj, helenskoj i judejskoj tradiciji, koja je uzor kazalištu novovjekovne Europe. Motive spiljskog i egipatskog slikarstva, citate i likove iz egipatske i grčke književnosti te Biblije izdvaja iz vremenskoga konteksta i gleda na njih kao na činjenice koje su uvijek jednako žive, aktualne i poticajne.
Zahvaljujući, k tomu, autorovim dragocjenim, prvim hrvatskim prijevodima važnih egipatskih tekstova te znalačkim analizama suvremenih režija u svjetlu antike, knjiga Helena u Egiptu korisno je i zanimljivo štivo kako znanstvenicima, tako i svima koje zanima umjetnička baština Egipta i Grčke te njome nadahnuta europska kazališna umjetnost.
Inga Vilogorac
Klikni za povratak