PRVA MALA OBLJETNICA

»Gordogan«, kulturni magazin, gl. ur. Branko Matan, br. 10 (54), god. 4 (23), Udruga za kulturu Gordogan, Zagreb, 2006.

Novi je broj »Gordogana« koncepcijski već ustaljena kombinacija priloga koji se referiraju na prethodna izdanja časopisa s onima koji otvaraju nova tematska područja. Među novostima tako se nalazi tekst Claya Shirkyja Ontologija je precijenjena: kategorije, veze i oznake. Temom tek naizgled vezanom uz usko područje bibliotekarstva i sličnih struka koje pojavni svijet pokušavaju podvesti pod precizne kategorije, Shirky otvara problematiku ontološke klasifikacije i kategorizacije, pokazujući njihove slabosti u susretu s novim načinima traženja informacija i podataka na internetu, koji utječe na promjene u našem percipiranju svijeta. Tradicionalna kategorizacija susreće se s najmanje dvama problemima koji apriori određuju nemogućnost njezine savršenosti: dok s jedne strane potreba za autoritetom koji će unaprijed formirati određenu sliku svijeta već uz samu upitnost određenja takva autoriteta nailazi na problem onoga časa kada se ta slika ne podudara s onom koju ima potencijalni korisnik (pa bi za rješenje tog nedostatka trebalo imati sposobnost čitanja misli), drugi problem odnosi se na nestalnost pojedinih kategorija (primjerice države koje više ne postoje) te je bez sposobnosti predviđanja budućnosti pravilnu podjelu nemoguće unaprijed odrediti. Pokazujući učinkovitost novoga načina upravo na primjeru Googlea, koji je načelom tražilice posve nadišao klasičnu kategorizaciju kojom se služi Yahoo, autor predstavlja novi koncept, nazivajući ga sistemom označavanja, koji posve niječe police — omeđene kategorije u koje ontološka kategorizacija raspoređuje zasebne entitete, temeljeći se isključivo na vezama među pojedinim entitetima, određenim tek njihovom jedinstvenom oznakom. Novi koncept ujedno ukazuje na slom binarnih kategorija, te se njegovo prihvaćanje svodi na filozofsku dilemu: ima li svijet smisla ili mi pridajemo smisao svijetu? Individualno pridavanje smisla svijetu, pri čemu nijedna razina određenja smisla nije pretpostavljena drugoj, nego se nastoje iznaći načini da osobno viđenje dobije kumuliranu vrijednost bez ontološkog cilja približavanja savršenoj slici svijeta, pokazuje se jedinim izborom u doba kada percepciju realnog svijeta određuje upravo onaj — virtualni.

Vrijedan prilog broja jest i objavljivanje teksta Eustonskog manifesta, dokumenta koji je javno predstavljanje doživio u svibnju ove godine, a njime skupina britanskih ljevičara izražava neslaganje s glavninom aktualnog lijevo–liberalna mišljenja, onoga zastupljena u medijima. Nastao iz potrebe da se ukaže na skretanje ljevice s pravoga puta, koje se manifestira u brojnim stajalištima poput prihvaćanja kulturnog relativizma, dvostrukih mjerila u primjeni ljudskih prava, pojednostavnjena antiamerikanizma, zanemarivanja dubokih nejednakosti u bogatstvu demokratskih zemalja, posrednoga podupiranja anticionizma te drugih pojava koje pokazuju mutaciju ljevice u reakcionarnu i nihilističku silu, taj je manifest pokušaj ponovne uspostave temeljnih vrijednosti ljevice.

Prilog konceptu »Gordogana« kao vjetrometini različitih ideja i sup(r)ostavljenih stajališta nastavak je temata Islam i terorizam, koji donosi negativnu reakciju Ive Banca na prije objavljene tekstove Dunje Melčić, Andréa Glucksmanna i Slavoja Žižeka. Temeljeći kritiku na pomalo upitnu tretiranju vjere kao pouzdana izvora stjecanja znanja, on u tekstovima tih autora nalazi opasnost za slobodu mišljenja upravo zbog njihova nijekanja uloge vjere u procesu spoznaje.

Među ostalim prilozima broja koje valja spomenuti čitamo tekst Nenada Ivića, koji se bavi pitanjem odnosa egzistencije–esencije te figure i figuriranog u djelima Michela Foucaulta, Magdalena Najbar–Agičić na primjeru Poljske prikazuje mučan proces suočavanja jedne nacije s vlastitim grijesima prošlosti, dok u nešto ležernijem tonu — iako ne i o ležernijoj tematici — čitamo komentar Hrvoja Hribara o stanju današnjih televizijskih programa, Boris Beck nudi zanimljivu sociološko–lingvističku analizu tretmana ženskih imena i prezimena u medijima, a Karen Karbo na duhovit način pokazuje do kakvih apsurda može dovesti težnja za prepravljanjem dječjih slikovnica kako bi se iz njih uklonili potencijalno štetni utjecaji na djecu. Uz još poneke priloge, broj donosi i posljednji dio neobjavljene knjige Josipa Horvata Pobuna omladine.

Društveno–političke teme i ovaj put prevladavaju nad temama iz umjetnosti i kulture, što će zasigurno odrediti potencijalne čitatelje, no važno je napomenuti kako je »Gordogan« do prve male obljetnice, okrugla desetog broja, došao nepromijenjene kakvoće.

Ljubica Anđelković