Vijenac 329

Kazalište

KAZALIŠNI GLOBUS

Majmun Bush na sceni

Majmun Bush na sceni

slika

New York – S izborima za Kongres kao omiljenom temom američkih medija nije nikakvo čudo da su njujorška kazališta doživjela pravu invaziju političkog teatra, a kako su umjetnici redovito protiv sadašnje američke vlasti jasno je da je glavna meta napada – predsjednik George Bush. U predstavi vrlo sugestivna naslova Bush je loš predsjednik je čimpanza, dok u produkciji Dumbya's Rapture on odbija biti majmun, ali jede banane. U Bushevim ratovima predsjednik ipak nije majmun, ali - pleše s Isusom. To su tek neki od naslova u kojima je off-broadwayski teatar izravno politički angažiran, a njima treba dodati i dva festivala koji traju ovih dana, Impact i Ignite, na kojima je predstavljena serija političkih drama koja se bavi američkom politikom i, posebno, njezinim inozemnim angažmanom.


Faust za šetanje

London – Nema političkog kazališta u izvedbi Fausta alternativne kazališne grupe Punchdrunk osmišljene u koprodukciji s londonskim National Theatreom, ali je predstava izazvala iznimnu pozornost i kritičarske panegirike, dok je dio publike razbjesnila. Naime, kazališni manifest Punchdrunka misli da kazalište nije kuća u kojoj se ugodno sjedi i uživa u predstavama, nego zahtijeva angažman gledatelja. Tako se predstava igra u napuštenom skladištu u ruševnom dijelu Londona uz Temzu, a njezino je trajanje, piše u programu, od 90 do180 minuta. Već taj podatak sugerira o čemu je riječ. Publika je puštena da luta prostorom, a u svakoj prostoriji nešto se događa, Mefisto, Faust i ostala lica iz poznate pripovijesti, često obrađivane u književnosti i drami, igraju scene bez pravog scenoslijeda, pa svatko sebi određuje priču i duljinu njezina trajanja. Uzbudljivo i izvorno, rekla je kritika, a na svu sreću ta vrsta teatra nema premijernu publiku koja je u kazalište zalutala pokazati nove toalete. Ta bi se na ovoj premijeri grdno namučila.


Radionica za lajanje

slika

Moskva – Ono što se upravo događa u Moskvi slično je londonskom slučaju, jer ruska je prijestolnica dobila novi multimedijalni festival. Premda Teritorij, kako se festival zove, ustrajava na multimedijalnosti i uključivanju drugih umjetnosti u programe, njegova je jezgra kazališna, pogotovo što je među njegovim osnivačima Kiril Serebrenjikov, jedan od najboljih ruskih mlađih redatelja. On sam neće režirati predstavu, već večer čitanja poezije suvremenih ruskih pjesnika, što će sigurno biti mnogo više od recitiranja.

Otvaranje festivala dogodilo se u moskovskoj podzemnoj željeznici, a i ostali su programi javni i besplatni za građanstvo. Na festivalu ruskoj se publici prvi put predstavlja svjetski poznata alternativna američka kazališna grupe Wooster s radikalnom interpretacijom Fedre, a radionice će održati još jedan umjetnički radikal, Oleg Kulik, čiji je performans u kojem je lajao na prolaznike ušao u enciklopedije suvremene scenske umjetnosti.


Bilo kuda, Gavran svuda

slika

Trnava – U slovačkoj Trnavi započeo je treći Gavranfest, jedini europski festival posvećen živućem dramskom piscu, našem Miri Gavranu. Šest predstava nastalih po Gavranovim predstavama iz pet zemalja odabrano je između čak četrnaest prijavljenih, što svjedoči o popularnosti pisca na svjetskim pozornicama. Pandemija Gavrana zahvatila je prošloga tjedna i Moskvu, gdje je Muž moje žene praizveden u poznatom Teatru na Taganki. Režiju još jedne uspješnice potpisuje Aleksandar Ogarjov, koji će ove sezone režirati u splitskom HNK, a hrvatskoj je publici poznat i po odličnu ruskom uprizorenju Matišićeve Svećenikove djece.


Jasen Boko

Vijenac 329

329 - 26. listopada 2006. | Arhiva

Klikni za povratak