JEDNOJEZIČNA DVOJEZIČNOST U ISTRI

JEDNOJEZIČNA DVOJEZIČNOST U ISTRI

U povodu postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Odluke Općine Bale o imenovanju i preimenovanju ulica i trgova, što ga je pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske i Ministarstvom pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske u listopadu i prosincu 2002. pokrenula Zajednica hrvatskih udruga u Istri (ZHUI) te odjeka u javnosti i priloga što su u vezi s time u pisanim i elektronskim sredstvima priopćavanja objavljeni, slobodni smo izjaviti sljedeće:

1 ZHUI je svojim podneskom za ocjenu ustavnosti i zakonitosti ustala protiv provedbe navedene Odluke Općine Bale i predložila da se spomenuti akt dokine u dijelu koji je protivan Ustavu RH, Zakonu o uporabi jezika i pisama nacionalnih manjina u RH, Ustavnome zakonu o pravima nacionalnih manjina, Statutu Općine Bale, kao i zakonitostima hrvatskoga jezika te naloži uklanjanje nepropisno napisanih i istaknutih ploča.

2 ZHUI je pokretanjem tih postupaka, na primjeru spomenute Odluke Općine Bale, željela upozoriti nadležne državne ustanove i javnost ne samo na grube povrede odredaba Ustava i zakona RH u Balama nego i na pojavu takvih povreda i u drugim istarskim gradovima i općinama.

3 Sukladno spornoj Odluci, u Balama su tobožnji pobornici dvojezičnosti postavili jednojezična talijanska imena ulica i trgova, čime se pravo manjinske etničke zajednice tog mjesta na slobodnu uporabu svoga jezika ostvaruje na način suprotan članku 12. Ustava RH, koji propisuje da je u RH u službenoj uporabi hrvatski jezik. Odluka je u suprotnosti s člankom 10. Zakona o uporabi jezika i pisama nacionalnih manjina, kao i sa samim Statutom Općine Bale, koji člancima 13., 14. i 15. propisuje da »imena ulica i trgova, zemljopisna imena, odnosno svi javni natpisi« u tom mjestu imaju biti dvojezični.

4 Tragajući za načinom kako dvojezičnim Balama nametnuti jednojezična talijanska imena i iz nazivlja izbaciti hrvatski jezik, krstitelji baljanskih ulica vratili su se u vrijeme kada se u tom mjestu smjelo govoriti i govorilo samo istroromanskim dijalektom talijanskoga jezika, da bi riječima toga govora imenovali gotovo sve dijelove mjesta. Kako bi svoj naum lakše proveli, prethodno su sva ta imena proglasili toponimima, a toponime neprevodivim.

Na mjesto uklonjenih imena kakva su Marx, Lenjin, Tito, Kardelj, Pionirska, Beogradska, Bratstva–jedinstva…, baljanske su ulice i trgovi dobili imena: Castel, Corto Bechera, Grote, La Musa, Porta nň, Magri, Braida, Borgo, Mon Perin, Conceta, Fonde, Grisa, Val de Trintina..., ali Kaštela, Mesarske, Pećine, Magaričine, Sjevernih vrata... njihovih hrvatskih istoznačnica, hrvatskoga jezika, osim u sintagmama ulica – via, trg – piazza, nema.

5 Kako bi zaobišli njihova hrvatska imena, toponimizirali su, tj. toponimima proglasili i sve svece i svetice pa je druga velika skupina ulica, i ne samo ulica, nazvana: San Zuian, San Nicoloa , Sant’Elena, San Polo, Sant’ Elia, Conceta... bez hrvatskih inačica tih imena, kao da u Balama uz Talijane živi neki poganski narod koji prije više od tisuću godina nije pristupio kršćanstvu i sakralne pojmove sv. Julijan, sv. Nikola, sv. Helena, sv. Pavao, sv. Ilija, Gospa Bezgrešnog Začeća... imenovao svojim hrvatskim jezikom.

6 Jedno od bestidnijih podmetanja toga nazivlja jest u činjenici da u njemu postoji samo Ulica San Zuian, da nema ni svetog Julijana, hrvatskoga imena sveca zaštitnika baljanske župe, kojega su Baljani, kao i hrvatski vjernički puk iz isključivo hrvatskih naselja šire okolice Bala, stoljećima slavili pod tim imenom, kojem su na njegov god 4. studenoga svake godine hodočastili u Bale.

7 Ako je Baljanima zaista stalo da im jedan trg ima ime La Musa, ako u tom mjestu žive ljudi koji smatraju da središte njihova gradića ne može imati ime neke zaslužnije ličnosti, nekog bića važnijeg nego što je ime magarčeve ženke, ako je, dakle njihov ukus takav, a njihovo pravo da o tome sami odlučuju..., oni ne bi smjeli to ime rabiti bez njegove hrvatske inačice Magaričin trg, i to napisane na prvom mjestu natpisne ploče.

8 Nametanje svoga jezika i svojih vrijednosti i u slučaju spornoga nazivlja u Balama obavljeno je pod plaštem tobožnje brige za toponimijsku baštinu uz isticanje načela tzv. neprevodivosti toponima. Kao da u Istri stoljećima uz talijanska imena Valle, Moncalvo, Dignano, Rovigno, Parenzo, Orsera, Pinguente, Cittanova, Due Castelli, Quieto, Leme, Monte Maggiore... ne supostoje i hrvatski toponimi Bale, Golaš, Vodnjan, Rovinj, Poreč, Vrsar, Buzet, Novigrad, Dvigrad, Mirna, Lim, Učka – uz Laco, Munpuso, Dui suriele, Valle, Pulizuoi, Valle Lunga... – Lokva, Puč, Dvi sestrice, Draga, Sinokoša, Duga uvala i bezbroj drugih hrvatskih mikrotoponima.

9 Kada je riječ o tzv. neprevodivosti toponima, čini se da u Balama vrijede dvostruka mjerila, da su neprevodiva i nedodirljiva samo romanska mjesna imena, a hrvatska se smiju, štoviše moraju, ili prevoditi na talijanski ili uklanjati. Primjerice, gospodarsku nastambu, koja se otkad postoji nazivala Štancija Golaš, svojom su odlukom Baljani bili preimenovali. Uklonili su hrvatski toponim Golaš i zamijenili ga tobože starijim toponimom Fiori, vrativši i na putokaznim pločama tom naselju ime koje mu je pokušano nametnuti za trajanja fašizma. Takvo su mu ime nadjenuli iako čakavsko većinsko pučanstvo Bala i okolice umjesto talijanske opće imenice fiori rabi domaće izraze: cviće, rože, rožice. Izvjesno je da se nametanjem takvih toponima htjelo zaobići hrvatski jezik!

10 Zadržana su u nazivlju ili njemu tek sada pridodana nova istarska talijanska imena: Tomaso Bembo, Pino Budicin, Aldo Negri, Domenico Cernecca..., ali je iz staroga nazivlja izbačeno jedino ime jedne hrvatske istaknute ličnosti općenacionalnog značenja koje je u njemu dotada bilo, ime književnika Vladimira Nazora. Izuzme li se Matu Balotu, imena zaslužnih hrvatskih ljudi, njihovih velikih djela te važnih povijesnih i kulturnih događaja u nazivlju tog većinski hrvatskoga gradića nema.

Valjda je istog ideološkog predznaka i činjenica da je iz nazivlja izbačena Ulica 9. rujna, koja je u svom imenu čuvala sjećanje na povijesni dan kada su se Istrani antifašisti 1943. masovno digli na ustanak i oslobodili čitavu Istru i Bale.

11 Baljansko nazivlje, osim ostaloga, nije prilagođeno hrvatskome jeziku na ortografskoj, morfološkoj i grafijskoj razini.

Napisano je prema zakonima talijanskoga jezika u nominativu i primjer je nepoštivanja gramatičkih i pravopisnih pravila hrvatskoga jezika. Ono što je ispravno za talijanski jezik, nije, međutim, ispravno za hrvatski. Prema zakonitostima hrvatskoga jezika imena ulica pišu se oblikom posvojnoga pridjeva ili genitiva. Nazivi Ulica – via Mate Balota, Ulica – via Domenico Cernecca itd. u hrvatskome bi dijelu natpisa trebali glasiti Balotina ulica ili Ulica Mate Balote, odnosno Budicinova ulica ili Ulica Pina Budicina. Iste bi zakonitosti vrijedile i za ulice sa svetačkim imenima pa bi njihovi likovi, kada bi osim na jeziku manjine postojali i na jeziku većinskog stanovništva, trebali biti: Ulica svetoga Nikole, Ulica svete Helene, Ulica svetoga Julijana, Uvala svetoga Pavla itd.

12 Novim se nazivljem ne nameću samo talijanska imena, nego i talijanski slovopis ili grafija. Kada bi baljanska imena ulica većinskome narodu i bila prihvatljiva bez svojih hrvatskih inačica, jer nisu imena i prezimena osoba, već nazivi predjela, lokaliteta — ona se ne bi u hrvatskom dijelu natpisa mogla pisati talijanskom grafijom Corto Bechera, Castel, Conceta, Grisa, Braida..., već Korto bekera, Kaštel, Končeta, Griza, Brajda.

I usred Pule je, međutim, ploča s imenom trga Giardini, ulica u Labinu nosi ime San Marco, a jedna od ulica staroga Rovinja je Carera, druga Conceta itd., ali nema Đardina, Svetoga Marka, Karere, Končete. Tako sročenim imenima sugerira se da su ona zajednička obama narodima, ali se jednom od tih naroda (zna se kojemu!) odriče pravo čak i na vlastitu grafiju ili slovopis.

Kada je, međutim, riječ o hrvatskim toponimima, talijanska se grafija poštuje. Divjaki na dvojezičnim pločama postaju Diviacchi, Čepići – Cepici, Meteži – Metezi, Štrcaj – Sterzai, Šterna – Sterna…

13 O novim nazivima ulica, trgova i dijelova naselja postavljenim u Istri posljednjih godina malo se u javnosti zna. Tim su nazivljem oživljena vremena vladavine rimskih, mletačkih, francuskih, austrijskih i talijanskih gospodara Istre; vraćena imena zaslužnika i silnika, veterana rimskih legija, mletačkih providura i duždeva, francuskih generala i namjesnika, austrijskih careva i admirala i, jasno, hrvatskih renegata i talijanskih građanskih intelektualaca, među kojima i onih koji su razarali suživot istarskih prostora, bili iredentisti, tvorci i promicatelji talijanske imperijalne politike, koji su istarske Hrvate proglašavali »uljezima u tuđu zemlju, narodom bez povijesti i kulture, slavenskom gomilom koju treba talijanizirati kako bi se civilizirala«. Svoje ulice i trgove u Istri tako imaju B. Benussi, A. amareso, M. Campitelli, G. R. Carli, C. Combi, Costantini, Camillo de Franceschi, Carlo de Franceschi, P. Kandler, L. Rizzi, P. Stancovich

14 U Motovunu je Prilaz Velog Jože bila jedna od najvažnijih ulica, a sada je mitsko ime istarskoga gorostasa premješteno i reducirano na uličicu od dvadesetak metara unutrašnjosti gradića, dok je ime književnika Vladimira Nazora, kao i u Balama, izbačeno, pa je nekadašnje Šetalište Vladimira Nazora preimenovano u Muri, naravno, bez hrvatske istoznačnice Zidine.

Tzv. protivnici prevođenja toponima na najljepšem su puljskom trgu postavili ovakve dvojezične ploče: hrvatsku s talijanskim istroromanskim imenom Portarata i talijansku s imenom Port’Aurea, što je zapravo goli prijevod tog dijalektalnog talijanskog toponima na standardni talijanski jezik!

Što smije manjina, to nije dopušteno većinskome narodu!

Tobožnji zagovornici dvojezičnosti prigradsko su rovinjsko naselje Kukuletovicu preimenovali u jednojezičnu Cocalettu, uklonili hrvatski dio dvojezične natpisne ploče puljske ulice Duga uvala / Vallelunga, koja je na prostoru ispod Velog vrha bila gotovo pola stoljeća, i istaknuli jednojezičnu Vallelunga, a na Bujštini je naselje Kmeti (ekonim nastao prema antroponimu Kmet) prevedeno na talijanski u Metti! itd., itd.

Osim istjerivanja ili prevođenja hrvatskih imena, premještanja takvih imena iz središta na rubne prostore istarskih naselja i imenovanja manje važnih ulica imenima hrvatskih predznaka, osobit oblik zaobilaženja hrvatske sastavnice novog nazivlja jest raspolovljavanje ulica i njihovih imena na način da se jednoj polovine ulice nadjene ime neke istaknute talijanske ličnosti, a drugoj ime bez ikakva značenja u kulturi većinskoga naroda. U Umagu, primjerice, imamo ulicu koja u prvom dijelu nosi ime Garibaldijeva, a u drugom Trgovačka, jedna je ulica do polovice Mazzinijeva, a od polovice Limarska...

15 Iako se glavni akteri promjena u nazivljima rado izjavljuju antifašistima, njihov odnos prema istarskoj antifašističkoj prošlosti nerijetko poriče takvo njihovo deklarativno uvjerenje.

Kada nisu uklanjana, novim su nazivljem i imena važnih ličnosti i povijesnih događaja antifašističke i nacionalne oslobodilačke borbe Istrana nerijetko premještana iz središta mjesta na njihovu periferiju, od najvažnijih dijelova naselja na uličice sa po nekoliko kućnih brojeva.

U Motovunu su se tako, osim imena Velog Jože, na rubnim dijelovima gradića sada našla i imena Jože Šurana i Joakima Rakovca.

Osim Nazorova u tom je gradiću potpuno uklonjeno i ime ulice Vladimira Gortana, Istranina koji je simbol antifašističke i oslobodilačke nacionalne borbe istarskih Hrvata i Slovenaca. Poznato je da su Gortana kao člana tajne organizacije Borba, odnosno TIGR (Trst – Istra – Gorica – Rijeka), koja je okupljala protivnike talijanske fašističke vlasti u Istri, uhitili pri pokušaju bijega u Jugoslaviju i poslije presudom specijalnoga suda u Rimu osudili na smrt te 1929. strijeljali u Puli. Ime koje se danas istjeruje nosile su u Drugom svjetskom ratu istarske ustaničke postrojbe, čitave brigade, a poslije sve do danas i brojna poduzeća, ustanove i odgojne ustanove.

16 Novim valom tobožnje dezideologizacije nazivlja nisu bolje prošli ni drugi antifašisti.

Zanimljivo je da je i u Puli Balotina ulica, u kojoj je bio hrvatski Narodni dom što su ga 1920. zapalili talijanski ekstremisti, sada preimenovana u Carrarinu, a ime književnika Mate Balote iz središta premješteno prema rubnom dijelu grada. U Umagu je, nakon višegodišnjeg otpora Školskog odbora i Nastavničkog vijeća tamošnje Osnovne škole, administrativno, dekretom lokalnih vlasti, iz naziva škole uklonjeno ime istaknuta antifašista, publicista i književnika Viktora Cara Emina. U Rovinju je talijanska Osnovna škola heroja antifašističke borbe Matea Benussija Cija preimenovana i nazvana imenom osvjedočena talijanskog iredentističkog povjesničara Bernarda Benussija, koji je bio protivnik suživota na istarskim prostorima, koji je slavnog hrvatskoga kneza Domagoja u svojim povijesnim radovima nazivao vođom gusara (duce dei corssari).

Nisu samo ulice Bala i Motovuna sada bez imena Vladimira Nazora, Vladimira Gortana i drugih zaslužnih ličnosti i važnih zbivanja. U brojnim imenima ulica diljem Istre Gortana, Nazora, Viktora Cara Emina i ostalih važnih imena, djela i događaja iz povijesti većinskoga naroda, kao što su istarski glagoljaši, Istarski razvod, Herman Dalmatin, Matija Vlačić, Vincent iz Kastva, Juraj Dobrila, Ivan Matetić Ronjgov, Naša sloga, Eugen Kumičić, Spinčić, Mandić, Laginja, Milanović, rujanske odluke, Zvane Črnja... nije ni prije bilo, pa ih novi krstitelji nisu bili u prilici ni istjerivati.

Trebaju li bolji primjeri nedosljednosti, nesnošljivosti i licemjerja?!

17 Izbacuje li to jedna nacionalna manjina jezik i kulturno nasljeđe matičnoga naroda zemlje u kojoj sama ostvaruje punu kulturnu autonomiju i sva svoja ljudska i manjinska prava prema najvišim danas u svijetu poznatim standardima zaštite? Zar se nijekanjem prava većini na jezik, na sve ono što etničke zajednice RH traže i ostvaruju za sebe, takvi oblici zaštite manjina ne pretvaraju u svoju suprotnost? Ne upućuju li današnje istarske prilike na potrebu zaštite svih, na jednaka prava za sve i reafirmaciju istine da je ugrožen samo onaj tko je stvarno ugrožen, a ne onaj tko je manjina?

18 Zato, ne poduzmu li pravne ustanove, mjerodavne službe i tijela korake u skladu s odredbama Ustava i drugih uvodno navedenih zakona, ne budu li se i primjenjivali donijeti zakoni i pravni dokumenti, ne zaustave li se postupci istjerivanja hrvatskoga jezika i hrvatskoga kulturnoga nasljeđa te jezičnih zakonitosti iz nazivlja ulica i trgova i drugih javnih natpisa u Istri, ne stane li pravna država u zaštitu prava i većinskoga naroda Istre, ZHUI će biti prisiljena obratiti se međunarodnim ustanovama zaštite ugroženih jezika, kultura i naroda.

19 Zbog svega ovdje iznijetog ZHUI će predložiti Saboru RH da se donese zakon kojim će se u svim svojim ljudskim, jezičnim i etničkim pravima zaštititi i većinski narod, odnosno zakon prema kojemu se u RH neće ulicama, trgovima i pojedinim dijelovima naselja moći nadijevati imena povijesnih osoba koje su razarale suživot, zagovarale velikodržavne ideje svojih nacija, odnarođivanje Hrvata i presezanje za hrvatskim etničkim prostorom.

***

Pravo na skrb o svom identitetu, na jezik i njegove posebnosti univerzalno je pravo koje pripada svima, a ne samo manjinama. Imena ulica i trgova u mjestu i općini s većinskim hrvatskim pučanstvom bez hrvatske etnolingvističke i etnokulturne sastavnice, bez ijednoga imena općenacionalne baštine, potiskivanje i istjerivanje hrvatskih toponima i hrvatskoga jezika iz nazivlja, nepoštivanje hrvatskih jezičnih zakonitosti..., govori da su u Balama i u Istri ponovno ili još na društvenoj sceni snage koje održavaju na životu kulturnu hegemoniju, svijest o postojanju hijerarhije među jezicima, kulturama i etnosima.

Te snage, zajedno s arhitektima novog istrijanskog identiteta, djeluju sa svrhom daljega rastakanja svijesti o pripadnosti većinskoga naroda, stvaranja privida o etničkom prostoru Istre drukčijem od onoga u zbilji. Pokazuju visoki stupanj nesnošljivosti dijela lokalnih moćnika prema onima koji su drugi i drugačiji. Zato se postavlja pitanje: zar je još moguće birokratsko nasilje nad bilo kojim fenomenom bića i kulture nekog naroda, djelovanje suprotno načelima jednakosti svih ljudi i ravnopravnosti njihovih jezika..., zar još djeluju mehanizmi koji imaju za svrhu poricati da je Istra zavičaj svih koji u njoj žive, ali i dio hrvatskoga etnolingvističkoga i civilizacijskoga prostora.

Ono na što je ZHUI u svojim izjavama i prije ukazivala, a o čemu smo prisiljeni još govoriti, protivi se duhu i slovu Ustava RH, koji isključuje svako nasilje nad bilo kojim fenomenom bića i kulture nekoga naroda.

Prešućivanje ili izbacivanje hrvatskoga ili bilo kojega jezika i kulture danas je, kao što je bilo i jučer, necivilizacijski čin.

Prava neke etničke zajednice, naroda ili manjine ne mogu se ostvarivati nijekanjem ili gaženjem prava druge etničke zajednice, naroda ili manjine.

Suživot i mir ostvaruju se samo uzajamnim uvažavanjem i poštivanjem.