Vijenac 329

Književnost

POEZIJA: USKORO U IZDANJU MATICE HRVATSKE PJESME ANTONA ŠULJIĆA KAO PRVA KNJIGA NOVE BIBLIOTEKE ARKA

IZABRANICE

USKORO U IZDANJU MATICE HRVATSKE PJESME ANTONA ŠULJIĆA KAO PRVA KNJIGA NOVE BIBLIOTEKE ARKA

IZABRANICE

slika

SRH VJEČNOSTI


Srh jedne vječnosti u mojem koraku

Nisam isti jučer i danas


Krajobrazi moje duše

upijaju vlažnost močvarja

kojim se probijam


Stresajući pepeo srca

ostavljam tragove


Na bridovima podsvijesti

ispisujem ožiljke mijena


Do uzglavlja noći dogodi se molitva


Danima živim

od zalutale zrake Sunca


A zima je

prijatelji

i trebalo bi

ponovno

užgati

oganj


OČEKIVANJE MIJENE


Blagoslovni čas zalutalog


Oči

pripitomljeni izgnanici raja


Nabrajam

katedrale

pročelja

portreti

cizeliranja


Duša čudesno mirna


Stvari

predmeti

zaustavljeni

ushiti


Opijenost snagom skončanja


Čije su verige spletene

oko zvonika duše


TRIPTIHON DUŠE


Triptihon duše

Namaz misaonog


Vrh brijega zaustavljenog vala

pretvoren u prijetnju


Obrušuju se zatomljenosti


Činjenično stanje tempere


Čiju si mi namijenio ulogu

u galeriji postojanja


PUTOKAZI SJEVERA


Duša zatečena u času boli


Putokazi pokazuju sjever

Ledi se


Zaveslaj tišine

Zaiskrio biserni sjaj


Doskora vječnost


Misao postaje okamina bitka


Zaboravili smo

iskoraknuti


IZGNANICI JUGA


Zamiru posljednji izgnanici juga


Kostima popušta srčika


U pukotine stresam smrzotine bića


Drijemaju medvjeđim snom

svi što bi mogli grijati


Daleki nedostižni žali djetinjstva

užganog ognja

očinskog krila


Sam

s prepuklim srcem

probijam se uza staze

i prtine


Gdje ste sakrili sunce

vi

koji ste se ogriješili

o moj

povratak


ISPISUJUĆI NEISPISIVO


Pomno slijedim

nemirno mreškanje

duše


Zaskočen slabim uzdahom

ustajem


To nečija ruka

uzima moju

i mi

zajedno

ispisujemo

Neispisivo


ČEGRTALJKE BIĆA


Od sjeverne do južne strane duše

prepriječili se ponori


Putovi neprohodni

Niotkud tračka svjetla


Tko će nas provesti

k obalama juga


U očekivanju izbavljenja

živimo životom uznika


Sjećanje:

lapidarij mrtvih zbivanja


Mimo svakog razuma i razbora

u kostima tinja poneki srh

i razlog


Važno je da se čuju glasovi

do zore

do zore


GUBITAK CJELINE


Sve blizine

podijeljene i nepodijeljene

izmiču se i gube


Mlinovi

žrvnjevi

usitnjavanja


Gubitak cjeline


Samo dijelovi

komadi

sitnice

preostaci


Što se i moglo sačuvati

u žrvnju vremena


Sada kažu

ostaje ljubav

Pramen neizmeljivog dijela duše

Pokretač kotača vlastitih mljevenja


Konačno je sazrela

misao na vječnost


TRAŽEĆI NEISTRAŽIVO


Zamah boli

utkan u košulju svakidašnjice


Ovratnik tvrd

prljav

i hladan


U svakome koraku

po jedna nesigurnost


Množe se krivnje

i sudovi


A bili smo krenuli

tražiti

Neistraživo


NESTAJANJA


Kasna je jesen

Izgubljenosti kipte

Bujaju umiranja

Grakću ždralovi


Čvrst zagrljaj

mlađaka


Kosti se lede na zimi

jesenjeg nestajanja


Trebali smo

mjesecima

zamijeniti

zakašnjelu

dušu


ZAMJENA RAZLOGA


Čempresni vonj razbuđuje noć

i krajolik


Mrak izbija iz svake tvari

Čudesni polet morbidne zebnje


Kudrava razmjena razloga


U svakom zalogaju

ponešto zadnje strasti


Ipak je prostorom

trebalo pustiti

san


STAKLA


Ne razbijajte svijet

u mojim očima

jer su stakla

lomna

i prkosna


PRIVIDI


Istom u zoru

kad nabubri nepravda

koju noć nanese

na snene oči mog naroda

postajem oran

za putovanja


Prividi su to

kažem svom ponovno živom srcu

prividi

Izdržat ćemo


MOJI SINOVI


Od vremena na vrijeme

čujem gdje me zovete

moji sinovi


Od težine zadaha

vlage i vrućeg potkrovlja

Od nekog juga

što ga podnose ove obale

ja ne zaboravljam vaša imena

zapisana u zjenicama

teškim od čekanja


Eh

da ste mi ovdje

moji sinovi

Kako bismo pjevali

pjevali


A zaredale su žege

i snatrenja


UNUTAR ZJENA


Svijet počinje od mojih očiju

Događa se u mojoj misli


Slava i sramota

samo su lice i naličje

jednog te istog htijenja


Čudesne igre oblika i sjena

života unutar zjena


Treba li pokupiti sve svoje

u zavežljaj

i pustiti se


VOŠTANICE


U rukama voštanice

koje smo upalili u času polaska


Treperav sjaj

Topljenje voska

Putova bezbroj


Sami

s voštanicama u noći

slijedimo nesigurnosti jedni drugih


Što je stijenj i plam

spram Zore

prema kojoj smo usmjerili

nesigurnu

dušu


SLAŽUĆI KRUGOVE


Postavio si me između zbilje

i prostora sna

nadomak praznine


Odredio si smjerove

izbrojio udaljenosti

kretnjama propisao količinu

i način


Čekaš


Za poputninu

ostavio si mi slutnju


A ja slažem krugove

zbrajam godine

otpočinjem snove

Nespreman za konačni

susret s Tobom


DESNICA VIŠNJEGA


Prerano unesena redovitost

klija pobunom


Zublja dobrote taji o mraku

Do iznenadnog zaskočenja


Prkosi smjenjuju blagosti

gadosti ljepote


Svijet svetosti obmane


Gubim li se to ja

ili se mijenja

desnica Višnjega


DODIRI VIŠNJEGA


Miruje ugljevlje duše

Usidrene boli i čeznuća


Mrki mlaz zbilje

zabada se poput pijuka

u čađavu tvar


To Tvoja ruka dodiruje boli

A ja se

nesklon dodirima Višnjega

lomim i otimam


U krik sam sažeo

molitvu za izbavljenje


Anton Šuljić

Vijenac 329

329 - 26. listopada 2006. | Arhiva

Klikni za povratak