Iskorak hrvatskoga jazza
Nagykanizsa International Jazz Festival, 13 – 14. listopada 2006.
Izuzmemo li u nas dva ili tri institucionalno poduprta, te slijedom toga i medijski razvikana jazz imena, međunarodna se postignuća hrvatskih džezista mogu eventualno pročitati samo u specijaliziranom glasilu Hrvatskoga jazz kluba »Swingin’ News«. Stoga, da ne bi ostalo nezabilježeno, vrijedi se osvrnuti na nedavni nastup naših, Zdenke Kovačiček i trija pijanista Vanje Lisaka na Međunarodnom festivalu jazza u mađarskoj Nagykanizsi. Festival je to duge, sada već tridesetogodišnje tradicije u programima kojeg se nastupi naših glazbenika jazza mogu svesti na tek nekoliko, davni nastup sastava Toranj 77 Željka Kovačevića te krilničara Ladislava Fidrija kao gosta-solista u sastavu mađarskog kontrabasista Aladara Pegea, izvrsna glazbenika, kojega s brojnih nastupa u nas pamti i naša publika. Taj je Paganini kontrabasa, kako su ga mnogi zvali, preminuo prije kraćega vremena, te su mu organizatori posvetili ovogodišnji festival jazza u Nagykanizsi, jer je i na tom festivalu nerijetko svirao.
Program je ovogodišnje Nagykanizse zbog preuređenja domicilne dvorane bio privremeno premješten u manji prostor, a iz tog bi programa valjalo na prvo mjesto staviti nastup američke pjevačice bluesa i jazza Sydney Ellis, poznate nam s gostovanja na varaždinskim festivalima tradicionalnoga jazza. Oduševljenoj je mađarskoj publici s programom nazvanim, Midnight preachers Uptown Blues & Downtown Jazz, nabitim energijom i emocijama, ta u ovom trenutku vodeća interpretkinja autentičnog crnačkog izričaja, podarila jedan od najboljih nastupa. Uz taj nastup valja istaknuti i onaj kvarteta izvrsna mađarskog gitarista velikih interpretativnih mogućnosti Istvána Gyárfása, nakon legendarnog Andóra Kovacsa danas najboljega mađarskog predstavnika tog glazbala, s istančanim osjećajem za dinamiku i tradiciju jazza. Od ostalih u programu navedenih sudionika festivalskog programa vrijedilo bi spomenuti još možda trio originalnog pijanista i skladatelja Kalmana Olaha, dobitnika međunarodne nagrade Emerton za kompoziciju 2006.
U tom su se društvu, u elitnom terminu, kakav je imala i Sydney Ellis, našli druge večeri Zdenka Kovačiček i trio pijanista Vanje Lisaka, s basistom Mladenom Brajkovićem i bubnjarem Salihom Sadikovićem, izvevši vrlo korektno vrlo popularan program, sastavljen mahom od poznatih standarda, u rasponu od bluesa Whiskey Drinking Man Loua Donaldsona i jum & jive teme Louisa Jordana Is You Is Or Is You Ain’t My Baby, pa sve do obrada komercijalnijih melodija, poput Hello Dolly i New York, New York. Publika je u dvorani dobro prihvatila nastup naših, no za takav festival, gdje dominiraju moderniji, fuzijski pa i slobodniji izričaji mahom mađarskih malih sastava, Happy jazz, kako je program najavila Zdenka Kovačiček, u nekih je slušatelja jazz-programa mađarskog radija proizveo podvojen dojam. Usprkos tomu, o čemu bi trebalo ubuduće voditi računa, napose kad su u pitanju izravni radijski prijenosi, na nastup naših predstavnika na Međunarodnom jazz-festivalu u nedalekoj Nagykanizsi ipak je iskorak naše, u inozemstvu skromne, jazz-ponude, pogotovo što takva gostovanja ostaju mahom nezabilježena, za razliku od pretežito neuspješnih i nepotrebnih pokušaja u jazzu nekih naših estradnih zvijezda, koje će naši mediji revno popratiti.
Lončiće bi tu trebalo napokon prestati brkati!
Mladen Mazur
Klikni za povratak