Vijenac 329

Kritika

Hrvatska poezija

HRVATSKA, IME ZA LJUBAV

Tomislav Marijan Bilosnić, Ogrlica, Udruga 3000 godina Za dar, Zadar, 2006.

Hrvatska poezija

HRVATSKA, IME ZA LJUBAV

slika

Tomislav Marijan Bilosnić, Ogrlica, Udruga 3000 godina Za dar, Zadar, 2006.

Evo osebujne knjige koja je poput gejzira potekla iz nadahnute pjesnikove duše, priklonjene bez ostatka hrvatskoj zemlji i svemu onome što je čini svojom i posebnom. Poema, pjesan, spjev, niska domoljubnih stihova, što postojano grli pozitivnim vibracijama. Ogrlica. Jedinstvena knjiga privrženosti i pripadanja, napisana u Zadru 1995, u zlo vrijeme da bi se dočekalo dobro, i oprost, i neki novi dan.

Tomislav Marijan Bilosnić svestran je suvremeni hrvatski autor, pjesnik, feljtonist, putopisac, kritičar, slikar i fotograf. On je neumorni tragač za ljepotom i smislom Bitka u pripadanju korijenima, koji su i snaga i razlog za neku obasjanu i drukčiju budućnost. Proplamsaj domoljublja u ovoj knjizi, sa svim simbolima hrvatske prošlosti koji svjedoče pripadnost i nedjeljivost, nije tek euforičan pjesnikov poetski hir, nego pravo ime za ljubav.

»Živimo u vremenu kada domovinu valja više voljeti«, uvjerljivo piše pisac pogovora Miljenko Mandžo. I doista, u ovom vremenu globalističke rastrojenosti i osipanja istinskih vrednota, koji su i zavičaj, i dom, i govor, i slobodni disaj, kada sve ono što nas čini svojima nije u trendu velikih svjetskih gibanja, ova knjiga, popraćena s 23 ilustracije (od Krstionice kneza Višeslava, Nin 8–9 st., Natpisa kneza Branimira, Šopot, Benkovac, 9. st., Kapitula kod Knina, 10. st., Baščanske ploče, oko 1100, sve do Davidijade Marka Marulića, rukopis, 16. st.) — više je no dobrodošla. Sjajno opremljena, užitak za oči i balzam duši koja žudi ono istinsko svoje, što nas odlikuje i razlikuje od drugih.

Bilosnićeva pjesnička Ogrlica simbolički je dar domovini Hrvatskoj. (»To mala je uljanica s plamom / na oltaru svijeta«). No, taj plam mora se čuvati da ne ugasne. Taj plam treba brižne ruke koje će dolijevati životvorno ulje, da Hrvatska ne bude samo »nespokoj, ljuta rana i ljuta trava«, nego da bude skrojena po mjeri naroda koji u njoj žive. Možda je mudrost življenja u tome da se sačuva ono naše usprkos otkrivanju novog. Apoteozom Hrvatskoj, nadahnutim poetskim sintagmama, pjesnik Tomislav Marijan Bilosnić dosegnuo je najpotpunijeg sebe, dokazavši da se i o domovini može raskošno pisati, da joj se zna ugoditi tako da »od dragosti srce gubiš«. Pa kad pjesnik napiše: »Hrvatska zborim, a mislim na vječnost / neće mi valjda netko zamjeriti na snu«, onda je to mjerljivo samo ljubavlju, to je ono što svatko dobronamjeran treba prihvatiti. Simbolična Ogrlica Tomislava Marijana Bilosnića zrači iz sebe postojanu odanost, ljudski oprost i ljubav, a u tome je sva lijepost čovjekove duše.


Ljerka Car Matutinović

Vijenac 329

329 - 26. listopada 2006. | Arhiva

Klikni za povratak