EKSPLOZIVNA MJEŠAVINA

EKSPLOZIVNA MJEŠAVINA

Buldožer je s lakoćom prošetao svim svojim albumima i rasponom od dva desetljeća, homogenizirajući uspješno sve glazbene stilove koji su obilježili pojedine faze njihove karijere

Slovenska skupina Buldožer neosporno je obvezna lektira za svakoga domaćeg rokera koji to želi postati. Iako je riječ o pojavi iz dalekih sedamdesetih i osamdesetih, Buldožer je kao prethodnica novoga vala — jedinoga trenutka kada se domaća rock-scena približila svjetskoj, ostao nezaobilazan fenomen koji, posredno, i danas utječe na nove glazbene naraštaje.

Nije onda čudno što smo na Buldožerovu prigodnu koncertu (duhovito nazvanu Ples vampira), kojim se promovirao upravo objavljen box-set sa svih osam albuma skupine, osim onih iz kategorije 40-plus, vidjeli i podosta pripadnika mlađe rock-generacije.

Skupina koju su u Ljubljani 1975. osnovali vokalist Marko Brecelj i gitarist Boris Bele već je debi-albumom Pljuni istini u oči, glazbenim formatom, provokativnim tekstovima i alternativnim stavom ostvarila radikalnu kritiku tadašnjega društva. Koncept je kreativno posve pomeo tadašnje rock-favorite poput Korni grupe, Smaka, Teške industrije i sličnih sastava temeljenih na zastarjelim glazbenim obrascima. No, državni dušebrižnici, iako nisu točno znali što, zaključili su da tu nešto nije u redu, čim se u istim rečenicama spominju seks, vojnici, penzioneri, kurve, kasarne i narkomani, pa rasprodani album nije doživio drugo izdanje, ali ga je slijedio jednako tako dobar i provokativan opus Zabranjeno plakatirati.

Ovaj koncert posjetitelja je mogao iznenaditi svježinom građe, koja je iznimno dobro podnijela vrijeme. Ništa neobično, reći će bolji poznavatelji, jer je Buldožer, usprkos odlasku Brecelja i stalnim promjenama članova, tijekom karijere vješto održavao visoku razinu kreativnosti, za što je najzaslužniji bio skladatelj i tekstopisac Boris Bele.

Sastav je s lakoćom prošetao svim svojim albumima i rasponom od dva desetljeća, homogenizirajući uspješno sve glazbene stilove koji su obilježili pojedine faze karijere. Buldožer je, ionako, trajno njegovao eklektičnu mješavinu glazbenih utjecaja (od hard- i sympho-rocka do bluesa i novog vala) te osobenu koncertnu ikonografiju (utjecaji od Zappe do Monty Pythona i Alana Forda).

Iz razdoblja početka rada skupine, između ostalog, čuli smo dobro zapamćene Život to je feferon, Šta to radiš buldožeru jedan, Blues gnjus te sex&drugs&rock’nroll parodiju Ne brini mama kao i prva dva hita sastava, Helga i Jeste li vidjeli djevojčice, skladbe s nemalom dozom eksperimenta i art-rocka. Iz drugog razdoblja karijere, u kojoj su prevladavali zvuci punka (napitnica Slovinjak punk), dance-rocka (epska Smrt Morrisona Jima) i novog vala (kempovske Jeftini slatkiši i Šesnaest godina), najdojmljiviji je bio najveći hit skupine i vječna kritika poretka, Novo vrijeme (»Novo vrijeme, staro stanje / Novo vrijeme, isto sranje«).

Buldožer je i ovim svojim izdanjem, nakon više od desetljeća mirovanja, podsjetio na svoju unikatnu glazbu — eksplozivnu mješavinu intelekta, ironije, sarkazma, kempa, avangarde i zabave, kao i na nedvojbeno veliku ulogu u eksploziji kreativne popularne glazbe u nas.

Velimir Cindrić