Zemlja s najkraćim obaveznim obrazovanjem

Zemlja s najkraćim obaveznim obrazovanjem

Pokazalo se da i nastavnici i učenici nacionalnim ispitima pristupaju vrlo odgovorno, a to se vidi iz podatka da je gotovo 99 posto učenika pristupilo nacionalnim ispitima. To uvođenje standarda prvi put znači da država, koja financira javno školstvo, zauzvrat traži stanovitu kvalitetu obrazovanja, što dosad nije bio slučaj. Sve škole koje pokažu lošije rezultate morat će poduzeti mjere da eliminiraju slabe točke

Koje su osnovne značajke Plana razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005–2010. vezane za srednjoškolsko obrazovanje?

— Do 2010. povećat ćemo broj učenika u gimnazijskim i umjetničkim programima na 35 posto od ukupnoga broja upisanih u srednjoškolske programe. Državnu maturu, kao standardizirani završni ispit, na kraju srednjoškolskog obrazovanja provest ćemo prvi put 2009.

U strukovnim školama upisnu politiku prilagodit ćemo potrebama tržišta rada, a to znači da ćemo smanjivati broj upisnih mjesta za suficitarna zanimanja, a poticati upisivanje za deficitarna. Modernizirat ćemo programe tako što ćemo u njih ugraditi stjecanje novih kompetencija potrebnih tržištu rada koje zahtijevaju nove tehnologije.

Možete li pojasniti potrebu uvođenja, značenje i strukturu tzv. državne mature?

— Državna matura standardizirani je završni ispit na kraju srednjoškolskog obrazovanja koji učenici polažu pod jednakim uvjetima i u isto vrijeme. Time uvodimo standardizirani postupak za sve pristupnike i omogućujemo usporedivost rezultata koje postižu škole. Provodeći nacionalne ispite prošle godine pokazali smo da se taj postupak doista može provesti, a da zadaci ne procure.

Pokazalo se da i nastavnici i učenici tim ispitima pristupaju vrlo odgovorno, a to se vidi iz podatka da je gotovo 99 posto učenika pristupilo nacionalnim ispitima. To uvođenje standarda prvi put znači da država, koja financira javno školstvo, zauzvrat traži stanovitu kakvoću obrazovanja, što dosad nije bio slučaj.

Sve škole koje pokažu lošije rezultate morat će poduzeti mjere da otklone slabe točke. Da bismo im pomogli u tome, započeli smo novi projekt, nazvan samovrednovanje škola. U školama će se osnivati timovi za kvalitetu, čija će zadaća biti predlagati mjere za unapređenje kvalitete.

U sastavu toga tima bit će i jedna osoba izvan škole, dobar stručnjak u obrazovanju, kojega smo nazvali kritički prijatelj. Ta osoba izvan ustanove svojim će savjetima pomagati timu za kvalitetu.

Kolika je razina informatičke obrazovanosti nastavnika srednjih škola starijega naraštaja i što se poduzima na tom planu?

— Proteklih godina Ministarstvo je osiguravalo programe informatičkog obrazovanja za sve nastavnike srednjih škola i velik dio njih se uključio. Taj proces još nije završen i mi ga nastavljamo. S obzirom da smo ove godine krenuli u ozbiljnije opremanje škola informatičkom opremom (informatičke učionice i interaktivne ploče), sigurni smo da će to nastavnicima pomoći da učenike više zainteresiraju, a da bi to ostvarili, moraju i sami biti informatički obrazovani.

Kakvi su programi dodatnog obrazovanja srednjoškolskih nastavnika?

— U državnim proračunima ove tri godine povećavali smo iznose za stručno usavršavanje nastavnika i od bivšeg Zavoda za školstvo tražili mnogo veći angažman na realizaciji tih programa. Osim Zavoda u provođenje programa uključila se i Agencija za strukovno obrazovanje.

Što nam možete reći o razlozima osnutka

i djelovanju Agencije za strukovno obrazovanje?

— U sustavu srednjeg obrazovanja 70 posto škola ima programe strukovnog obrazovanja. Stručnu pomoć tom najvećem dijelu sustava davalo je samo devet savjetnika bivšeg Zavoda za školstvo. Kako je to nedostatno, već na početku ovoga mandata odlučili smo osnovati novu stručnu ustanovu, koja će zapošljavati dovoljan broj savjetnika za stručne predmete kako bi bili što bolja potpora sustavu.

Agencija je preuzela savjetnike iz bivšeg Zavoda i zaposlila nove stručnjake, tako da ih trenutno ima više od četrdeset, ali na tom broju neće se stati. Time smo osigurali neusporedivo bolju potporu u segmentu strukovnog obrazovanja i stvorili preduvjete da brže idemo u promjene, koje su itekako potrebne.

Promjene u strukovnom obrazovanju provode se u svim europskim zemljama, tako da to nije problem s kojim se suočava samo hrvatski obrazovni sustav.

Koji su motivi izjednačavanja učenika gimnazija i srednjih škola pri upisima na fakultete i ne niječe li to samu bit njihova razlikovanja?

— Republika Hrvatska ima tek 7,9 posto visokoobrazovanih, a to je za zemlju koja želi postati gospodarski jača nedovoljan kadrovski potencijal. Mi želimo potaknuti znatno veći broj srednjoškolaca da nastave obrazovanje na stručnim ili sveučilišnim studijima. Da bismo to postigli, potrebno je otvoriti veće mogućnosti učenicima strukovnih škola da nastave obrazovanje u obrazovnoj vertikali.

Time nećemo sadržajno izjednačiti dva sustava, jer državna matura neće biti ista, ali ćemo im otvoriti jednake mogućnosti za nastavak obrazovanja.

Na koji će se način povećati uporaba nastavnih sredstava i pomagala, od klasičnih do informatičnih u srednjim školama? Brojni se nastavnici još koriste isključivo pločom i kredom, osobito u manjim sredinama?

— Bržim opremanjem srednjih škola suvremenim nastavnim sredstvima i pomagalima i informatičkom opremom te informatičkim obrazovanjem nastavnika sigurno ćemo postići cilj, odnosno modernizirat ćemo nastavni proces i maksimalno suziti prostor nastavi koja se oslanja isključivo na ploču i kredu.

Imaju li hrvatske srednje škole dovoljno kabineta i laboratorija i koristi li se njima dovoljno u nastavi?

— Sve srednje škole u Republici Hrvatskoj nisu jednako opremljene. Tamo gdje opreme ima više nastava je modernija. Škole ne oprema samo Ministarstvo, nego i osnivači — županije i Grad Zagreb. Neki su osnivači više senzibilizirani za potrebe škola pa ih bolje i opremaju.

U planu nabave Ministarstvo će nastojati ujednačiti opremljenost škola i time omogućiti da svi imaju približno jednake uvjete za rad.

Koliko su učenici u srednjim školama rasterećeni?

— Naš je dugoročni cilj izgraditi školske prostore koji će omogućiti rad u jednoj smjeni, a time i cjelodnevni boravak učenika u školi. Time bismo otvorili mogućnost da nakon održanih školskih sati učenici napišu zadaće, da im nastavnici razjasne sve ono što na satu nisu usvojili. Nakon takva radnog dana učenici bi se našli u obiteljima i posve drukčije planirali slobodno vrijeme s roditeljima, rasterećeni svih obveza. To bi bitno promijenilo ozračje u hrvatskoj obitelji. Ujedno je i nastavnicima otvorena mogućnost da sve svoje pripreme obave u školi, da sve učeničke zadaće isprave u školi.

Koje biste srednje škole istaknuli kao najuspješnije u pojedinim aspektima?

— Do sada smo kao jedine pokazatelje uspješnosti škola imali najbolje rezultate na raznim natjecanjima. Ipak, to nije pouzdan pokazatelj kvalitete pojedine škole, osobito ako je riječ o pojedinačnim natjecanjima. Tek uvođenje vanjskog vrednovanja obrazovanja dat će nam pokazatelje o uspješnosti škola u raznim segmentima.

Do pravoga pokazatelja o uspješnosti pojedinih škola ne može se doći u kratku razdoblju iz razloga što sve škole nisu jednako opremljene, nemaju jednaku stručnu zastupljenost nastave, a kod mnogih je i predznanje učenika različito. Za nekoliko godina provođenja nacionalnih ispita i državne mature, a nakon prethodno spomenutih ostvarenih pretpostavki, moći ćemo govoriti o egzaktnim pokazateljima uspješnosti pojedinih škola.

Kakva su iskustva s decentralizacijom školstva u Hrvatskoj?

— Od 2001, kada se krenulo s decentralizacijom u upravljanju, a djelomično i financiranju, prošlo je dovoljno vremena da se ocijene dosadašnja iskustva. Smatram da bi decentralizaciju sustava trebalo nastaviti, ali i korigirati uočene slabosti u upravljanju i financiranju.

U tom kontekstu, možete li reći koje županije i gradovi najviše podupiru svoje srednje škole, a u kojim je područjima ta potpora nedovoljna?

— Teško je točno odgovoriti na to pitanje s obzirom da imamo osnivača koji raspolažu s poprilično novca, a ipak nedostatno podupiru svoje škole, a s druge strane imamo sredina koje nemaju dovoljno novaca, ali se kreditno zadužuju da bi školskom sustavu osigurali bolje uvjete. Čak ima primjera gdje gradovi koji nisu osnivači srednjih škola i koje zakon ne obvezuje ipak znatno podupiru škole.

Koliko je novih srednjih škola izgrađeno posljednjih godina od uvođenja decentralizacije i kakva je njihova opremljenost?

— Od 1. srpnja 2001. kapitalna izgradnja obveza je osnivača, koji raspolažu decentraliziranim sredstvima i izgrađuju školske objekte onom dinamikom kako su planirali. Drugi je izvor za kapitalnu izgradnju na pozicijama Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, koji su osigurali zajam u okviru projekata CEB V i EIB II. U prvom projektu osigurana je izgradnja i adaptacija za 142 školska objekta, a u okviru drugoga zajma osigurat će se približna sredstva onima iz prvog zajma.

Ministarstvo je osiguralo zajam Svjetske banke u iznosu od 68 milijuna eura, a od toga će u sljedeće četiri godine oko milijardu kuna biti angažirano za izgradnju školskih objekata. Svemu tomu treba dodati da je Ministarstvo obvezno izgraditi sve objekte koji su započeti prije 2001, a njih je šezdesetak.

Dakle, ukupno u posljednjih nekoliko godina i u nekoliko sljedećih bit će dovršeno tristotinjak školskih objekata u sustavu srednjeg i osnovnog obrazovanja. Svi novoizgrađeni objekti redovito se opskrbljuju najmodernijom školskom opremom.

Kakva je situacija sa srednjim školama nacionalnih manjina u Hrvatskoj?

— Najviše srednjih škola ima talijanska nacionalna manjina, ali imaju ih i mađarska i srpska. To su škole s manjim brojem učenika, iznimno dobro organizirane i dobro opremljene. Ministarstvo posebno podupire rad tih škola i odobrava upise odjela sa znatno manjim brojem učenika nego što je slučaj s ostalim javnim školama. Time želimo potaknuti školovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina, a to je namjera ove vlade, koja je posebno osjetljiva na sva pitanja koja se odnose na manjinske zajednice.

Smatrate li da treba ići na manji broj naslova udžbenika ili nastavnicima ostavljati širi izbor, te kakve to posljedice može imati na ujednačenost obrazovnog procesa?

— Smatram da treba dopustiti konkurenciju među autorima udžbenika i da izbor koji je na nastavnicima utječu na kvalitetu. Na taj način bit će izabrani najbolji udžbenici kao važna nastavna sredstva koja će pomoći da obrazovni proces bude što bolji. Protiv sam prevelika administriranja i ograničavanja kada je riječ o toj problematici.

Kako komentirate rad privatnih srednjih škola u Hrvatskoj? Kakvi su njihovi standardi i rezultati, prema vama dostupnim podacima?

— Svakako sam za poticanje razvoja privatnoga školstva u Republici Hrvatskoj. Konkurencija može donijeti samo bolju kvalitetu, a u podizanju kvalitete pridonijet će i vanjsko vrednovanje obrazovanja, koje se jednako provodi i u javnim i u privatnim školama. Svima je otvorena mogućnost da pokažu svoju kvalitetu, da osiguraju ugled svojoj ustanovi i da postanu atraktivni za polaznike.

Kako se može smanjiti broj učenika koji odustaju od srednjoškolskog obrazovanja i kakvo je vaše mišljenje o obveznom srednjoškolskom obrazovanju?

— Naše obvezno obrazovanje traje osam godina i uz Makedoniju mi smo u širem području zemlja s najkraćim obveznim obrazovanjem. Svršetkom osnovne škole ne stječe se nikakvo zanimanje kojim bi se moglo konkurirati na tržištu radne snage. U konkurenciji velikoga broja nezaposlenih, a najveći dio njih ima srednju stručnu spremu, svršeni osnovnoškolci nemaju gotovo nikakvih šansi za zapošljavanje.

Stoga je izlaz u obvezivanju svih polaznika da steknu zanimanje na stupnju koji odgovara njihovim željama i mogućnostima. Zato projekt obveznoga srednjeg obrazovanja ima smisla i izbor dobra modela omogućit će svim učenicima natjecanje na tržištu radne snage ukoliko nakon srednje škole ne žele nastaviti obrazovanje na stručnim ili sveučilišnim studijima.

Razgovarao Zlatko Vidačković