TAJNI PROLAZI

TAJNI PROLAZI

DA IMA ŠTO ZAPJEVATI

Govorio sam sa sjenicom

pomlađenim ženskim riječima,

prelijepu glazbu u crnim rukavicama

moram te prespavati,

ne sjećaš se gdje sam doma

ondje sam te zaveo muškim riječima

mali čipu u svemiru voćnjaka.

Kada ponovno svanem

u zadihanom kaosu

nećeš prepoznati moje zimsko

srce u rukavicama

uzvrati mi natrag

svojih pet ženskih minuta

već me počinje boljeti

mijenjanje roda

budi moj kraj

ili njegov žestok početak

da ima što zapjevati.

KRAJ NJEGOVE REČENICE

Imat ću nešto za reći

kada slavuji poharaju svijet

narumenjenih usana kao curetak

baš pas lizao je pivo

mogao je čuti svoje srce kako šumi

dok tibetanski seljak

miluje izduženi žuti klas

u kojem je sunce prestalo zalaziti

i ljudi koji prenose vjeru

nemaju zašto silaziti do mora

najprije samo pije, a onda

se bolestan ničega ne sjeća

spustio je na pola koplja

zastavu boje divljeg maka

sada će reći nikada više,

sada će se uspravljati kao žuti klas

čekajući da onaj s kombajnom

ozvuči kraj njegove rečenice.

ODAŠILJAČ NA VELEBITU

Samo na Velebitu rastu trave

od kojih spremamo čaj za našu maštu,

kada su proklizale gume terenca

vukli smo sanjke sa starim sablastima,

ondje gdje cvjeta degenija

našli smo idealno mjesto za TV odašiljač.

Gdje smo,

zapitao je pastir na planini

koji ne vjeruje

da je čovjek bio na Mjesecu,

za njega on je samo načas nestvaran

madež na nebu.

Gdje sam,

zapitao sam se u izmišljenom pismu

dolje na moru

u njemu će moju maskirnu maštu

raskrinkati grafolozi,

on je gore na sigurnom pomislim

kao ptica u dobro skrivenu gnijezdu.

ODGAĐANJE BUDUĆNOSTI

Već skoro nijemo

ne posustaje u rečenici

ono bi još moglo

zapaliti oči malim zvijerima

prozvati me po imenu

koje opet sretno zaluđuje

davno prezimljene ljubavnice

sunce je sito

uvečer na vrhu nebodera

s kojeg sam trebao skočiti

samo da sam pročitao svršetak

njegove samoubilačke rečenice.

U OSVIT

Ustao sam u osvit divlje zore

bivše dijete na malim nogama

iza svakoga mojeg koraka

umirao je jedan mali zvjezdani jezik

na TV-u koji radi danonoćno

beduini su se zavjetovali da neće reći

ptica ti je ostavila perje ispod jastuka

ona ista ptica koja ti je nekoć posijala

malo zlatnoga zrnja između usana

sve što je ostalo od te ljetine

sada jedu sretna bića

osjećajući nelagodu od bilo čijega pogleda

prije nego što se zapale

svi oni gradovi i ona sela

u kojima su naša srca

bila mehanizmi puni svjetlosti

dok su naše majke

držale noževe u ladicama.

PRI IZLASKU SUNCA

Ponekad posvećen sebi unutra

čitav svoj kratki život

doživljavam kao malu pobunu,

opet sam našao mrlje u pismu

onoga koji ispovijeda ptice;

svaki put kada otvorim novine

sirotinja si puca u glavu.

Svaki puta kada iziđe sunce

Isus je moj omiljeni klasik

dok je on slatko spavao

čuvan u mojoj zjenici

jezik su oderali do kože;

za tvoju humanitarnu akciju

šaljem ti hostije u pismu

preziru ono vani bez pamćenja

što ne dopire od drugog svijeta.

IMAGINARNI PRIPOVJEDAČ

Netko iz tuđe priče dovikuje

ne možeš me ničim darivati,

ničim što može razvedriti krnje tijelo

životinje s glasom odsutne čežnje,

to je vrijeme kada bog misli

da nikad nisam bio njegov,

netko mi je svaki dan ostavljao

mlado sjeme žita pod jastukom

pazio sam da se s njim ne pokliznem

u netom uzoranu brazdu

iz koje bi mogao niknuti predak priče

ne mareći mnogo za reprizu sunca

u domaji i tuđini imaginarnog pripovjedača.

SMIJEH SE RADO IZGUBI U TAMI

Kada ne režiš na sebe

režiš na svoju sjenu,

govorim o tebi kao da govorim

o zatajenom aplauzu životu;

svaka je tajna bila novo otkriće

nisi ih razumio ljubeći poput djeteta.

Koji put je dobro zagledati lica

na tuđim požutjelim fotografijama

na slici prošlosti nigdje se ne prepoznaješ

smijeh se rado izgubi u tami

nosiš paklenu zemlju predaka na jeziku

ti nisi znao sebi darivati ljubav.

Gdje ćeš sada pasti u pustinji

nisi jedan od onih iznimnih luđaka

koji od rođenja nisu otvorili padobrane

na ulicama začeti u snovima sjaje pješaci

nisu podrijetlom iz sjemena pustinjaka.

NOĆAŠNJA TEMA

Noćas ćemo se posvetiti

temi tjeskobe nemogućih udaljenosti

na kojima te ne očekuju više

svi tvoji mrtvi čija imena

sve rjeđe izgovaraš

sada su beskućnici svemira

i nikada ti se više neće okrenuti.

Premalo je ostalo vremena

da bi se kolebao s nastavkom priče

kao gost u tuđini

dva puta zaključaš jezik

neka rasplet traži u sebi.

Krećem se po skliskom terenu:

govorim o sebi kao da govorim

o mirisu kože svoje ljubavnice;

ljubav želi više ljubavi,

uvijek više sebe želi i mržnja.

OBJAVA

Neobjavljeni treći svjetski rat je

neosporno najviši oblik mimikrije

Samo noću se plašim

Gade mi se svi moji stari prijatelji

Sve ću ih potući prije svitanja

Gramziv govori pobunjen u snu

Crna srca prljava i prašna

Grade visoka postolja od očaja

Da je zlo svemoćno

I kada je ljubav radioaktivna

NOVČIĆI ZA SKITNICE

Govoriš o sebi kao da govoriš

u polupijanim svatovima

svirka mladenaca zagubila se u daljini

tek poneki aplauz ptičjih krila

pokreće te plesnim koracima

osjećaš se kao gost u tuđini

s praznim rukama za darivanje.

Raspjevao si se kasno u praznoj ulici

za stare prijatelje koji pate od nesanice

dok ne spavaju sanjaju da si se ispisao

a ne zato da im pokažeš put.

Dugo pjevanje pred malim redom slušatelja

kako samo uspijevaš ostati uspravan

znaš da su nisko spustili lica

zvijezde su novčići za skitnice svemirom.

PRIJE KRIZNOG SNA

Jezikom obgrlio sam sebi blisko tijelo

I komplicirano srce na časak udara preglasno

Moralo bi razumjeti svoju nesamostalnost

Kako bi sretne životinje naslutile smisao

Prekrcanim ustima možda ti ništa nisam rekao

Ustajem kako bih zapalio cigaretu

Zapravo odustajem kad shvatim da jezik plazi

Po tvojem jeziku koji je upravo poželio kavu

U međuvremenu izumro je još jedan mali jezik

A da ni jedna zvijezda nije zatreperila na televiziji

Sretan sam što ću noćas dobro spavati u kriznom snu

Jesi li pomislila da možda ne bih trebao biti.

KAO PRI NAJTAJNIJEM OBREDU

U zimsko jutro sluđena od gladi

niotkud na balkon sletjela je sjenica

naivan kakav ponekad jesam

pomislio sam da je to nedokučiv mistični znak.

Baš su ukusne ove smokve iz Albanije

one će me rasaniti kaže žena

i kao pri najtajnijem obredu

dohvaća ih s tri prsta iz zdjelice.

Bože, ja bih tebi sada pisao

kao što neki ljudi dođu na poštu

i samouvjereno zatraže

da pošalju brzojav na neodređenu adresu

u beskrajni svemir.

TAJNI PROLAZI

Davno su potiho ispjevane

životinje zatočene u Bibliji

u mraku velikog jezika pretraživača

u kojem ptice rutinski

svijaju gnijezda u računalima.

Svakoga dana izvodim tu čaroliju

žudeći drhtavu posvetu budućega sveca

u knjizi koju mi je obećao pokloniti.

Gledam lastavičja gnijezda na trijemu

i sjetim se da sretni njihovim lakim

perjem označavaju posjed svojega svijeta.

Golim jezikom sa seljakom ponad Kupe

izorao sam klicu smrti u zadnjoj brazdi,

strah se nije smirio u mojim prstima

dok te tražim u tajnim prolazima ove sprave.