spanA STRASTI

spanA STRASTI

Mariza je glasom, gestom, a često i elegantnim plesom, prelazila je iz raspoloženja u raspoloženje te postizala stupanj intimnosti koji se rijetko doživljava na koncertima

»Ona ton drži poput ljubavnika kojem ne želi reći zbogom. Njezini su pianissimi predivni i čine se kao da imaju izreći mnoge tajne«, napisao je o Marizinu glasu jedan glazbeni kritičar.

I zaista, iako je posjetitelj Marizina zagrebačkog nastupa ostao zatečen kada se, odjevena u dugu crnu haljinu, visoka i vitka pjevačica platinaste kose pojavila iz tame ruba pozornice, pravo iznenađenje bio je tek njezin glas. Na njegov doživljaj uživo ne može vas pripremiti ništa — ni audiozapis, a čak ni sjećanja na Marizin prvi nastup u nas, prošle godine u Tvornici. Bilo glasan ili tih, visok ili nizak, on je taman, strastven i teče glatko. Bilo da, sjajem tona i briljantnom tehnikom, slobodno improvizira melodijske linije, izražava osjećaje ili jednostavno zabavlja, on je uvijek posve iskren. Pjevačica odrasla pjevajući u obiteljskoj taverni u lisabonskoj Mourariji, četvrti u kojoj se fado rodio, nipošto nije samo jedna od ponajboljih interpretatora fada, melankolična, strastvena i poetikom bogata načina pjevanja, nego otjelovljenje njegove posve suvremene verzije. Spajajući fado s pop-elementima, ne oduzimajući ništa tradiciji, Mariza je izgradila vrlo osoban stil. Taj se koncept, zasnovan na izvornim skladbama sa tek pokojim naklonom fado-klasicima, i ovom prigodom pokazao savršenim, ako ne u potpunosti za puriste, onda svakako za širu publiku.

Nakon uvoda posvećena tradicionalnijem zvuku, već u trećoj skladbi večeri, plesnoj Maria Lisboa, Mariza je pokazala neortodoksno poimanje fada, koje je bilo još dojmljivije kontrastirano sa sljedećom, Montras, koju je pjevačica izvela intenzitetom srca koje strastveno vjeruje u ostvarenje snova. Uskoro je uslijedio i Marizin cri de coeur, Meu fado meu, zaštitni znak njezina fada, čiju je sočnu melodiju izvela iznimno nadahnuto.

Mariza je tijekom cijela nastupa, očito uživajući i sama, sigurno vladala pozornicom, istodobno ostavljajući dojam nepretencioznosti. Glasom, gestom, a često i elegantnim plesom, prelazila je iz raspoloženja u raspoloženje te postizala stupanj intimnosti koji se rijetko doživljava na koncertima. U fado-klasiku Primavera, emocionalnom zenitu nastupa, njezin se glas nadvijao nad gudačima kao da je njihov zvuk tanka nit koja ju dijeli od sudbine.

Sedmeročlani prateći sastav — kombinacija čvrste glazbene okosnice trija akustičnih gitara te gudačkog trija, uz dodatak bubnja, sjajno je parirao Marizinim raspoloženjima, svirajući kao septet tek povremeno, osobito potkraj nastupa.

Dodatak je donio i tradicionalni fado izveden bez ozvučenja koji je, na trenutak, veliku dvoranu pretvorio u lisabonski bar, kao i očito dobro uvježbanu komunikaciju s publikom. Ako se nekomu i nije svidio taj skriptirani ulomak, treba znati da je šou sastavni dio Marizina programa. Jedna od najvećih diva world musica nije samo pjevačica, nego i izvođačica i glumica koja u pjesmu unosi toliko emocija da je slušatelju posve nevažno razumije li ono što pjesma govori.

Velimir Cindrić