Predstava kao samovar

Moskva Sergej Ženovač pripada u red zanimljivih ruskih suvremenih redatelja koji, osim što režiraju, odgajaju mladi glumački naraštaj, upravo s mladima realizirajući svoje predstave. Ženovač tako uvijek radi s vrlo mladom glumačkom postavom, od kojih su mnogi još studenti glume, a najčešće se bavi klasicima ruske proze 19. stoljeća, obično uz vrlo dojmljive scenske rezultate. Sad je u svom novoformiranom Studiju kazališne umjetnosti premijerno izveo adaptaciju (nedovršene) kronike iz 19. stoljeća o usponu i padu ruske obitelji, Obitelj u opadanju, po nedovršenu proznom radu Nikolaja Leskova. Ta produkcija, riječima kritike, tradicionalna i solidna kao dobro izgrađen samovar, još je jednom pokazala strpljenje kojim Ženovač radi sa svojim studentima. Na sreću mnogih predstava je znatno kraća nego njegova dvanaestosatna adaptacija Idiota nastala prije desetak godina.

Bugatti u Comédie Française

Pariz Comédie Française, bastion konvencionalnoga kazališta u Francuza, ne bavi se ipak isključivo klasikom, niti je interpretira na konvencionalan način. Premda njezin repertoar najčešće čine istraživanja klasičnih tekstova, na tri scene Comédie Française nisu rijetki ni izleti u suvremenu literaturu. Nova premijera nastala je po posljednjoj drami Jeana Audureaua, pisca koji je umro 2002, Elegantan profil jednog Bugattija na Mjesecu u režiji Sergea Tranvoueza. Taj je redatelj zanimljivo ime novoga francuskog kazališta, riječ je o glumcu koji je radio u Švicarskoj i Belgiji i koji istražuje nekonvencionalne scenske oblike, bavi se glazbenim teatrom i ima svoju kazališnu skupinu. Sa svojom družinom Maski Theatre sredinom devedesetih napravio je nezaboravnu Razdiobu podneva Claudela, a Bugattijem unosi drukčiju estetiku u Comédie Française.

Vrag u podrumu

London Conor McPherson proslavio se komadom The Weir (Brana), a njegov novi komad The Seafarer praizveden je ovih dana u engles-kom National Theatre skrenuvši na sebe pozornost kritike. I ovdje, kao i u Brani, McPherson gradi macho svijet suvremene Irske, sve se događa u dablinskom podrumu, a pet muškaraca, zagrijanih alkoholom, započinje kartašku igru u kojoj je peti sudionik — sam vrag. Pa se cijela priča pretvara u borbu za vlastitu dušu, a taj majstor monologa očito zna minuciozno voditi priču, tako da je rezultat posve neočekivan. McPherson, nekadašnji alkoholni ovisnik, očito je dobro upoznao dušu obuzetu opijatima, o čemu svjedoči i ova produkcija, koja je odmah postala kritičarski favorit.

Hrvatska u Armeniji

Erevan Osamdesetak izvedbi predstava iz dvadeset zemalja u deset dana saldo je festivala HIGH, koji se četvrti put ovoga tjedna održava u Armeniji. U izboru umjetničkog ravnatelja Artura Ghukasayana armenski festival nastoji okupiti raznolike estetike i umjetnike kako bi pokazao presjek suvremene svjetske produkcije. Ove godine festival će okupiti i brojne goste, ukupno će na njemu sudjelovati tristotinjak umjetnika iz tridesetak zemalja, a prvi put na festivalu, i u Armeniji uopće, nastupit će i neko hrvatsko kazalište, ono iz Virovitice s pro-dukcijom Charlesa Waya Dug put kući u režiji Ivice Šimića, a Hrvatsku će predsta-viti i Studio za suvre-meni ples s pred-stavom Žena koja pu-no priča. Kako je i iz ta dva naslova vidljivo, ovogodišnje izdanje festivala osim dramskom produkcijom nastoji pokazati i kretanja u kazalištu za djecu i plesnoj sceni.

Jasen Boko