Odrađeno

Odrađeno

Osim dvojice pisaca u programu, predstavljanja su održavana u vlastitom aranžmanu nakladnika, dok je najviše medijske halabuke izazvalo predstavljanje opskurnog časopisa »Harahvati«, pri čemu još nije sasvim odgovoreno na pitanje zašto je uopće moguće da takva tiskovina dobije svoj prostor

Dodjelom Mirovne nagrade saveza njemačkih knjižara sociologu Wolfu Lepeniesu, između ostaloga i za poticanje dijaloga s istočnom i srednjom Europom, završen je najveći svjetski sajam knjiga u Frankfurtu. U 58. izdanju, koje je bilo »opušteno, radno i puno intelektualnih poticaja«, kako kaže predsjednik Saveza Gottfried Honnefelder, Frankfurt je opet zabilježio rekordne brojke i, slažu se organizatori, ocrtao pozitivnu atmosferu, koja se još od prošle godine ponovno osjeća u branši, barem njemačkoj. I Hrvatska se predstavila u Frankfurtu, kao i uvijek s nekoliko pojedinačnih nastupa i jednim zajedničkim na nacionalnom štandu, na koji je ove godine s jedne strane dovedeno ono što Hrvatsku trenutno stavlja u svjetski vrh, a to je znanost, dok je s druge znatno manje pozornosti posvećeno književnosti, koja se, čini se, čuva za proljetno predstavljanje u Leipzigu.

U režiji peteročlanoga Povjerenstva za program, pod vodstvom Kašmira Huseinovića, koji je prihvatilo Vijeće Zajednice nakladnika i knjižara, Hrvatska se na zajedničkom štandu usredotočila na znanost. U skladu s jednom od novih tematskih područja Frankfurta, Budućnost / obrazovanje, štand od 250 četvornih metara u središtu je imao 150. obljetnicu rođenja Nikole Tesle (podsjećanje na Teslu bilo je i dio sumorna predstavljanja Srbije, samo nekoliko štandova udaljena od hrvatskog). Izložba Čovjek koji je rasvijetlio svijet, projekt Tehničkog i Povijesnog muzeja u suradnji s Ministarstvom kulture, preseljena je u Frankfurt izravno iz pariške palače UNESCO–a, i privukla velik broj prolaznika, pogotovo posljednja dva dana sajma. Znanstveni program prvi je dan otvorio Ivan Đikić, profesor medicinskog fakulteta Goetheova sveučilišta u Frankfurtu, koji je govorio O ljubavi za znanost i hrabrosti, dok je dan poslije palicu preuzeo Miroslav Radman, koji je predstavio monografiju I bi svjetlo! naklade Zoro, za koju je napisao predgovor. »Osobno mislim da je zahvaljujući Đikiću i Radmanu naš štand privukao velik broj posjetitelja i mislim da je to dobro odrađeno, iako mogu reći da je posjet na štandu bio nešto slabiji nego lani«, kaže predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara, Zdenko Ljevak.

Nedvojbeno znanstveni dio bio je najuspješniji dio hrvatskoga predstavljanja. Ali, Frankfurt ipak nije znanstveni sajam — on doduše nije ni sajam književnosti, u smislu u kojem je to autorski sajam Leipzig, na koji i Hrvatska godinama pojačano šalje pisce i gdje će za dvije godine biti središnja zemlja. Frankfurt je, koliko god to prozaično zvučalo, sajam knjige kao proizvoda, komercijalni skup na koji je ove godine 7200 izlagača iz 113 zemlja došlo trgovati — sklapati poslove, upoznavati se, kupovati prava, nuditi vlastite naslove. To je sajam koji jednoj zemlji, a ove je godine to bila Indija, pruža mogućnost da u tjedan dana u paketu s književnom proizvodnjom svijetu pokuša prodati i cjelokupnu svoju kulturu i image. Indija je tako u Frankfurt dovela 200 izdavača i pedesetak autora, među njima i zvijezde poput Kiran Desai, Amitava Ghosha ili Shashija Tharoora, a sve sa svrhom da svjetskim nakladnicima ukaže i na produkciju na 23 indijska jezika, znatno manje prevođena od indijske literature na engleskom, koja posljednjih godina na zapadu daje sve više hit–naslova.

I hrvatski su nakladnici u Frankfurtu, jasno, kako bi kupovali i prodavali, pri čemu bi im nacionalni nastup trebao pružiti neku vrstu logističke potpore. No, u službenom dijelu, širu hrvatsku književnu produkciju predstavio je tek disparatan dvojac — Roman Simić sa zbirkom U što se zaljubljujemo, a Ivan Aralica s romanom Sunce. »U svojem prvom prijedlogu imali smo širok generacijski raspon. Ali, postoje razni kriteriji za izbor za Frankfurt, jedan od njih je i da li je autoru neka knjiga u posljednjih nekoliko mjeseci prevedena na njemački«, kaže Huseinović, koji iza sebe ima organizaciju nastupa u Bologni, Podgorici i Sarajevu i koji na medijske kritike na izbor odgovara kako je posao koncipiranja nastupa dobio tek prije pet mjeseci. Aralici je u Frankfurtu predstavljen i treći prijevod na njemački, Duše robova, što je također bio jedan od razloga što je ponovno pozvan u Frankfurt, iako sam vrijednost sajma u plasiranju hrvatske književnosti smatra upitnom. »Ja sam za to da se ovakvi nastupi uvijek održavaju i njeguju, ali više zbog nas samih, zbog zemlje, zbog stvaranja atmosfere oko knjige«, kaže.

Tako nešto nipošto se pak ne može reći za Leipzig, za koji su organizatori očito ostavili pravo predstavljanje književne produkcije. »Čini mi se da Leipzig polako preuzima budućnost naših nastupa, jer na njemu ipak sudjeluje više od dvije tisuće autora iz svijeta i ondje će se mnogo brže predstavljati i hrvatska književnost i domaći autor«, kaže Zdenko Ljevak, koji najavljuje jak nastup i u ožujku 2007. i pripremu terena za 2008. »Očekujemo da ćemo do tada prevesti barem još dvadesetak knjiga na njemački, ali tu se ne smije stati, to mora biti godina snažna zamaha, a do tada je cilj nakladnika i zajednice da što više pokušaju plasirati hrvatska djela na njemačko tržište«, kaže Ljevak.

Da istovremeno pati književno predstavljanje u Frankfurtu, to je očito — osim dvojice pisaca u programu, prezentacije su održavane u vlastitom aranžmanu nakladnika, dok je najviše medijske halabuke izazvala prezentacija opskurnog časopisa »Harahvati«, pri čemu još nije sasvim odgovoreno na pitanje zašto je uopće moguće da takva tiskovina dobije prezentacijski prostor. Huseinović objašnjava da Vijeće Zajednice izabire samo službeni program, dok nastupi izvan nacionalnog programa nisu u njegovu djelokrugu, dodajući čak da časopis nije ni vidio dok nije stigao u Frankfurt. Zdenko Ljevak pak ne želi govoriti o problemima, već »možda nesporazumima i podignutoj temperaturi. Odgovaralo to nekomu ili ne, legitimno je pravo svakog nakladnika da predstavi svoje djelo ukoliko ide u sklopu Zajednice. Taj je izdavač već dvije godine član Zajednice, prijavio se kao i svaka druga tvrtka, njegov se časopis prodaje na hrvatskim kioscima«, kaže Ljevak, dodajući da se takva događanja uvijek nalaze u katalogu, ali da je ove godine možda došlo do »tehničkih nespretnosti, pa možda nije sasvim jasno koja su službena, a koja sporedna događanja«.

Je li riječ samo o pogrešci u koracima kojoj je pridano previše pozornosti, ili je inače kolektivni nastup Hrvata bio »ekstremna slika dezorijentacije u hrvatskoj kulturi«, kao što smatra Nenad Popović? »Hrvatski štand košta mnogo novca, ima iza njega mnogo pozitivne energije i želje. Ipak, čini mi se da bi Hrvatska morala paziti i ne davati najveće platforme i svoj ugled trošiti na nekakve ljude čija je sama razina pismenosti upitna. A, nažalost, uvijek se čuje za loše stvari, dobre stvari tu potonu. Hrvatska ulazi u Europsku Uniju, Hrvatska je siromašna zemlja, no ipak kulturna zemlja, mislim da si povremeno zna strašno naštetiti«, kaže Popović, čiji je Durieux i ove godine nastupio na odvojenom štandu, uz Feral Tribune i Frakturu te skupinu stranih nakladnika.

No, nisu se ipak čule samo loše stvari, a hrvatski su predstavnici ipak bili dio frankfurtske razmjene ideja. Tako je Roman Simić sudjelovao u programu Međunarodnog centra, najvažnijega mjesta kulturnog, pa i političkog, dijaloga u Frankfurtu, koji se ove godine bavio pitanjima od ilegalnih migracija u Europu, preko Googlea u Kini. Simić je na tribini o književnoj suradnji na području bivše Jugoslavije sudjelovao u društvu Saše Stanišića, nedvojbene književne zvijezde Frankfurta. Autor romana Wie der Soldat das Grammofon repariert, podrijetlom iz Višegrada, koji radi u Leipzigu, smatrao se naime vrućim favoritom za prošle godine osnovanu Njemačku književnu nagradu, njemački pandan Bookeru.

Nadalje, hrvatski nakladnici ušli su i u dva važna frankfurtska programa — jedan je Invitation Programme, koji već više od trideset godina dovodi male izdavače iz strukturno slabih zemalja. — »Dovodimo izdavače čiji su programi zanimljivi za međunarodno tržište, angažirane izdavače, koji nemaju novca za dolazak«, objašnjava Anne–Kathrin Häfner iz Programa, koji pozvanim nakladnicima nudi radionice, seminare i mogućnost umrežavanja i u sklopu kojega je u Frankfurt stigla Naklada Pelago, dok je ove godine u Fellowship Programme, jedan od najcjenjenijih programa takve vrste u svijetu, ušao i Seid Serdarević iz Frakture. »Bilo je to prilično vrijedno iskustvo, s obzirom da se posjećuje velik broj njemačkih nakladnika, distributera i drugih vezanih uz branšu. Program je zanimljiv i zbog razvijanja osobnih kontakata te povezivanja kako s drugim nakladnicima, tako i s drugim ljudima iz programa«, kaže Serdarević, jedan od samo osamnaest stipendista programa o programu u čijem je središtu međunarodni izdavački podmladak.

Naglasak na mladim izdavačima i autorima, osim novih tema poput obrazovanja, te opismenjavanja i elektronskog nakladništva, i sljedeće će godine biti u središtu Sajma, najavljuje njegov voditelj Jürgen Boos, zadovoljan bilancom sajma, koji je posjetilo više od 286.000 ljudi i koji se već godinama nastoji tematski otvoriti novim medijima i prijetnjama koje klasičnom nakladništvu stižu iz elektronskih medija. Da golema smotra ipak ne gubi na važnosti, pokazuje i odaziv izlagača i količina sklopljenih poslova, kaže Gottfried Honnefelder, dodajući da je i u eri digitalizacije i globalnoga knjižarskog posla Frankfurt »opet pokazao koliko je nezamjenjiv osobni razgovor izdavača, knjižara, autora i čitatelja«. Sljedećega listopada, kad se frankfurtska megamašinerija opet pušta u pogon, priliku za to imat će zemlja ili, bolje rečeno, regija gost, Katalonija.

Iva Krtalić–Muiesan