Novi pogled na svakodnevicu antike

Izložba Posljednji sati Herkulaneja, Archäologische Staatssammlung, München, 14. lipnja – 1. studenoga 2006.

Novi pogled na svakodnevicu antike

Uz remek-djela iz Herkulaneja te nova otkrića iz života njegovih stanovnika, osobit prinos izložbe prikaz je brojnih veza i dodira s antičkom umjetnošću s područja današnje Bavarske. Posebno valja naglasiti i iznimno zanimljivo obrađenu problematiku sveobuhvatne recepcije novootkrivene antike i njezina utjecaja na razvoj umjetnosti klasicizma, ali i svakodnevni život Europe potkraj 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća

Erupcija Vezuva u jutarnjim satima 24. kolovoza 79. bila je najveća prirodna katastrofa u antici. O njezinim razmjerima svjedoči sačuvan dramatičan izvještaj Plinija Mlađeg, koji opisuje plamene stupove iz Vezuva koji su prijeteći svijetlili u tami. Sloj lave i pepela koji je zatrpao gradove ispod Vezuva značio je trenutnu smrt i potpuno uništenje za njihove stanovnike, ali je ujedno konzervirao trenutno stanje, koje je ostalo potpuno nepromijenjeno i pošteđeno budućih intervencija. Nakon otkrića i istraživanja gradova ispod Vezuva u 18. i 19. stoljeću znatiželjnoj se javnosti otvorio jedinstven neposredan uvid u život, arhitekturu i umjetnost druge polovice 1. stoljeća. Dok su Pompeji poznatiji i više u središtu pozornosti javnosti, osobito kao odredište (turističkih) putovanja, izložba u minhenskoj Archäologische Staatssammlung prikazuje obližnji grad Herkulanej, njegove ostatke i ostatke njegovih stanovnika, predmete i umjetnička djela koja su se u njemu nalazila, pretežno posudbe iz napuljskoga Museo Archeologico Nazionale. Herkulanej je bio manji grad u odnosu na Pompeje, imao je oko tri tisuće stanovnika, a nalazio se oko sedam kilometara udaljen od Vezuva. Prema legendi osnovao ga je Heraklo na povratku iz Španjolske. I dok je Pompeje zatrpao pepeo izbačen erupcijom Vezuva, preko Herkulaneja razlila se lava i zatrpala grad. Hlađenjem užarene mase nastao je sloj okamenjene lave, mjestimice visok i do 25 metara, zbog čega su i arheološka istraživanja znatno teža nego u Pompejima.

Na plakatu izložbe brončana je skulptura trkača, kopija iz 1. st. nastala prema Lizipovu izvorniku iz 4. st. pr. Kr. Lik u pokretu prikazuje ideal antičkoga tijela, no na izložbi efektno je postavljen pred fotografijom prijetećega golema oblaka sive prašine i lave što se približava, te njegov izraz lica poprima drugačije osobine — to više nije lik idealnog antičkog atleta, nego čovjek koji bježi pred sigurnom smrću. Ujedno je taj bijeg pred smrću i bio motiv koji je vodio autore izložbe — prikazati svjedočanstva svakodnevnoga života iznenada prekinuta katastrofom i pronađene ostatke ljudi koji su živjeli u samu Herkulaneju i brojnim vilama u okolici. Prije se pretpostavljalo da su se stanovnici Herkulaneja uspjeli spasiti, jer je lava sporije nadirala od pepela, koji je trenutno prekrio Pompeje i usmrtio stanovnike, no iskapanjima 1982. otkriveno je tristotinjak kostura na kućama-brodovima, ostataka ljudi koji su umrli pokušavajući pobjeći pred gomilama lave ugrijane i do 400 stupnjeva. Njihovim istraživanjima dobiveni su precizni podaci o stanovnicima Herkulaneja, njihova dob, spol, izgled, bolesti, pa čak i društveni položaj status u trenutku smrti. Većinu stanovnika Herkulaneja činili su oslobođeni robovi, a u vilama u okolici ljetovala je rimska aristokracija. Izložen je popis stanovnika, ostaci metalnog i keramičkog posuđa nađeni u jednostavnim kućama-insulama, drvena kolijevka, sitni svakodnevni predmeti, nakit, ostaci žitarica i staklenih posuda, kipovi lara i bogova, mramorne kazališne maske, materijalna svjedočanstva svakodnevice života običnih ljudi.

Sam postav izložbe iznimno je dojmljiv: budući da se iznad antičkoga Herkulaneja razvio današnji grad Ercolano na naslagama lave, istraživačka su iskapanja slična kopanju rudnika. Tako se i posjetitelj izložbe spušta nekoliko stuba uskim hodnikom i ulazi u gotovo potpunu tamu, zidovi izložbenih prostorija prekriveni su motivom crne okamenjene lave, strop prekriva sivo zamračeno nebo veoma slabo osvijetljeno. U sredini prostorije izložena su i vulkanološka istraživanja sama Vezuva, presjeci slojeva lave i naslage kamenja i pepela koje su zatrpale grad. Hodajući uskim hodnicima, na kojima su prikazani zidovi i otvori antičkih kuća u koje prodire lava, možemo zamisliti tadašnje stanje u Herkulaneju. Uz brojne računalne simulacije lave koja prekriva grad i zatrpava ulice raspoređene u pravilnom ortogonalnom rasteru prikazuje se i film BBC-a Pompeji – posljednji dan iz 2003. te snimka ulaska u iskopani teatar, koja se zaista doima kao ulazak u okno rudnika.

Vrhunac su izložbe umjetnička djela iz Ville dei Papiri, otkrivene 1750, jedne od brojnih vila koje su nastale ispod Vezuva, regije koja je bila iznimno privlačna zbog položaja uz more i ugodne klime te omiljena među rimskom aristokracijom. Ime je vila dobila po ostacima brojnih rotula koji su pronađeni u njoj (oko tisuću i sto), ovdje su po prvi put izloženi pougljenjeni ostaci. Rotuli su ispisani pretežno grčkim tekstovima te svjedoče o velikoj biblioteci vile koja je bila središte učenoga života. To je utjecalo i na opremu same vile raskošnim umjetničkim djelima, mramornim kipovima nastalima prema grčkim uzorima, bistama Dioniza, Heraklita i Sapfe. No iskapanjima su na svjetlo dana došla i djela antičke umjetnosti koja nisu baš odgovarala ukusu 18. i 19. stoljeća, i nisu bila u skladu sa Winckelmannovom tezom o edle Einfalt und stille Gröe antike – teze koju je formulirao upravo na osnovi iskapanja u toj regiji, proučavajući među ostalima i male mramorne skulpture ženskih likova, nazvane Velika i Mala Herkulanejka, danas u Dresdenu. O drugoj strani antičke umjetnosti svjedoči izložena mramorna skupltura koja prikazuje Pana i kozu u spolnom činu. Iskopana 1752, nikada nije bila javno prikazivana, a i u napuljskome muzeju nalazi se u tzv. Gabinetto Segreto. U Kući jelena pak, koja je ime dobila po dvjema pronađenim mramornim skulpturama jelena koje napadaju lovački psi, nađen je i kip osnivača grada, Herkula, u prilično nejunačkom pijanom stanju, kao i slike s prikazima zaigranih malih amora. Iz Augusteja, mjesta prinošenja žrtvi caru koje se nalazilo na decumanus maximus, izložen je izniman ciklus zidnih slika sa scenama iz života legendarnog osnivača grada Herkula, prava remek-djela antičkog slikarstva. Ostaci arhitektonske plastike, kapiteli i reljefne mramorne ploče, sve to govori o visokoj kulturi i stilu života rimskih plemića.

Velik dio izložbe posvećen je i antičkoj umjetnosti na području Bavarske i okolice Salzburga iz tog vremena, koja su nakon rimskih osvajanja 15. pr. Kr. bila dio rimskih pokrajina Recije i Norika. Na području između rijeka Inn i Salzach pronađeni su ostaci antičkih vila, izloženi su podni mozaici i ostaci zidnih dekoracija iz vile Bürgelstein kod Salzburga, vile u Bad Reichenhallu te vile kod Ingolstadta, koji govore o jedinstvenoj rimskoj umjetnosti na području carstva. Kao potvrda brojnih veza i širenja antičke umjetnosti osobito su zanimljivi vrlo srodni izloženi kipovi Genija iz Herkulaneja i iz Augsburga.

Uz zaista iznimna izložena djela antičke umjetnosti, osobita je zanimljivost izložbe u prikazu recepcije i utjecaja koje su imala otkrića Pompeja i Herkulaneja od 18. stoljeća nadalje na europsku umjetnost i kulturu. Herkulanej je otkriven 1709. (prije Pompeja!) prilikom kopanja bunara u Resini, današnjem Ercolanu, kada su seljaci slučajno pronašli mramorne ploče i naišli na ostatke teatra. Ubrzo su započela i sustavna iskapanja i istraživanja. Stoljećima zatrpana antička naselja ispod Vezuva vrlo brzo dolaze u središte zanimanja europske javnosti i uskoro započinju prava turistička putovanja u te antičke gradove. Da su bila gotovo obvezno odredište putovanja, govori i podulji popis posjetitelja — među ostalima Piranesi, car Josip II, Leopold Mozart sa sinom Wolfgangom Amadeusom, Winckelmann, Lessing, Goethe, arhitekt Schinkel, bavarski kralj Ludwig I, pisci G. B. Shelley, F. Grillparzer, H. C. Andersen ...

U tadašnjim novinama izlaze potanki opisi novootkrivenih gradova, objavljuju se brojni crteži i putopisi, a brojna umjetnička djela nadahnuta su antičkim Pompejima i Herkulanejom. Europu je zahvatila pomama za antičkim motivima, koja se samo pojačavala nakon sustavnih istraživanja potkraj 18. i početkom 19. stoljeća, a naposljetku rezultirala i razvojem klasicizma u umjetnosti. Zahvaljujući brojnosti i raznolikosti sačuvanih predmeta, posebice iz svakodnevnoga života, antički motivi potpuno su zavladali Europom — u unutrašnjem opremanju i dekoriranju dvoraca (osobito je informativan prikaz unutrašnjih dekoracija dvorca Wörlitz kod Dessaua, nastalih nakon 1765), ali i građanskih kuća, koristi se predlošcima nastalim prema antičkim zidnim slikama. Uporabni predmeti rade se u stilu ŕ la greque, od komada pokućstva do posuđa, a antička odjeća nadahnula je čak i modu i frizure toga doba.

Prava manija za antičkom umjetnošću zahvatila je i Bavarsku. Kralj Ludwig I boravio je 1804-1805. u Italiji, a poznato je da je ukupno tridesetak puta Italija bila odredište njegovih putovanja. Pod utjecajem novootkrivene antike daje u Münchenu podići klasicističke građevine, ali i pravi Pompejanum. Uz obalu Majne kod Aschaffenburga, grada u sjeverozapadnoj Bavarskoj, prema uzoru antičke vile Kastora i Poluksa iz Pompeja arhitekt Friedrich von Gärtner sagradio je 1840-1848. Pompejanum, antičku kuću, koja nije samo služila za osobno uživanje kralja oduševljena antikom, nego i da posjetitelji vide antičku umjetnost zidnoga slikarstva i podnih mozaika. Ujedno je u drugom desetljeću 19. stoljeća potaknuo i istraživanje i iskapanje ostataka antičke umjetnosti u Bavarskoj, koja su sada i izložena.

Izložba je nastala u suradnji s Westfälisches Römermuseum Haltern, antičkom zbirkom iz Pergamonmuseuma u Berlinu, Focke-Museuma Bremen te sa Sopraintendenza Archeologica iz Pompeja i Museo Archeologico Nazionale iz Napulja. Uz remek-djela iz Herkulaneja te novih otkrića iz života njegovih stanovnika, osobit je prinos izložbe prikaz brojnih veza i dodira s antičkom umjetnošću s područja današnje Bavarske (inače uvijek naglašen element u tamošnjim izložbama, npr. na izložbi bizantske umjetnosti prije dvije godine). Posebno valja naglasiti i iznimno zanimljivo obrađenu problematiku sveobuhvatne recepcije novootkrivene antike i njezina utjecaja na razvoj umjetnosti klasicizma, ali i svakodnevni život Europe potkraj 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća. Možda pretjerano zamračenje u svrhu dočaravanja katastrofe koja je zadesila Herkulanej te zbog toga naglašeno osvjetljenje izloženih predmeta ponekad otežava razgledavanje izložbe, ali svakako pridonosi ugođaju silaska u svijet antike.

Dubravka Botica