Ludnica u sudnici

Ludnica u sudnici

Nevoljni gledatelj koji odluči samo desetak minuta svog života potrošiti na RTL-ovu Sudnicu, ubrzo će zdvojan povikati: Se bum vas tužil!

I u novoj jesenskoj shemi, Reality Televizija Luxembourg nepokolebljivo nastavlja po starom. Nakon što je Sanja tijekom gotovo dvije i pol godine i po nekoliko puta ugostila svakoga tko o svakodnevnim općeljudskim temama poput uklanjanja celulita, isticanja piercinga, bullyinga ili života u zoni i Southbeach-dijete, umije prozboriti štogod (ne)suvislo, podaci o niskom postotku gledanosti projekta nekadašnje pjevačice Novih fosila koju su, sjećamo se, žuljale cipelice, RTL-ove su urednike nagnale da u istom terminu gledateljima ponude nešto novo. Predvidljivo (kud će suza neg´ na oko), odlučili su da je pravi trenutak za još jedan pseudoreality program, i ovaj put licencni (od bilo kakve originalnosti RTL-ovi čelnici bježe kao vrag od tamjana) odvjetnički show Sudnica, koji na američkim i njemačkim televizijskim postajama navodno ostvaruje rekordne gledanosti.

Jasno, Amerika i Njemačka pravno su visoko uređene države, u kojima nije moguće da neki procesi traju i dulje od dvadeset godina, da suci bez posljedica gube ključne materijalne dokaze najtežih zločina, da pokušaje silovanja mrtvi-hladni uspoređuju s rukovanjem, te da ih se u sitne noćne sate zatječe u opskurnim striptease-barovima u društvu jedva punoljetnih Ukrajinki i osoba izravno povezanih s aktualnim kriminalnim i sudskim slučajevima. Odnosno, u to nas barem uvjeravaju brojni američki hit-serijali, od nekadašnjega Zakona u Los Angelesu, preko Pravde za sve i Sutkinje Amy do nekoliko odvjetaka serije Zakon i red.

U tom smislu, lako je zaključiti da su tragikomična, imbecilna i teško podnošljiva RTL-ova Sudnica, a dijelom i znatno suvislija i gledljivija Sudnica Melani Vukmirica konkurentske Nove TV, savršeno ogledalo stanja koje vlada u domaćem pravosuđu. No, to se nažalost ne odnosi na činjenicu da svaki inscenirani proces bude završen u rekordnom roku, zbog čega Vukmirica i Gajski zacijelo u ladicama ne drže stotine zaostalih i neriješenih predmeta, nego ponajprije na katastrofalnu realizaciju ponajprije RTL-ova showa, a znantno manje i onoga Nove TV.

Dok se sudac Ivan Gajski (pseudonim koji je, nadam se, slučajno identičan imenu antijunaka Papićeva Izbavitelja) i odvjetnici Barbara Gabrić i Matija Jurlina bave obiteljskim pravom, na stolove sutkinje Melani Vukmirica i tužiteljice Nade Josipović stižu slučajevi kaznenog prava. Srećom, to nisu i jedine razlike među dvama projektima. Za razliku od energične i odlučne sutkinje Vukmirica, sucu Gajskom vidno je nelagodno zbog posla koji obavlja, u nedostatku autoriteta često zamuckuje i gubi niti bizarnih i iritantnih procesa, dopuštajući da se stranke, njihovi pravni zastupnici i svjedoci stalno međusobno nadvikuju i svađaju (što je u stvarnosti nedopustivo), pri čemu situacija gdjekad dolazi do ruba tjelesnog obračuna. Razvidno je da je RTL-ova Sudnica, u kojoj primjerice tijekom rasprave seksualno zlostavljana žena neočekivano dozna da joj je zlostavljač ujedno i polubrat, te da već dvadesetak godina kao vlastitu podiže njegovu kći, narkomanku koja se odnedavno odala prostituciji, namjerno koncipirana kao svojevrsna inačica showa Jerryja Springera. Gomilanje priglupih skandaloznih i šokantnih otkrića što mijenjaju tijek procesa, redovito tempiranih uoči same završnice, Sudnicu u konačnici pretvaraju u lakrdiju, u kojoj nema ni traga bilo kakvoj autentičnosti ni uvjerljivosti.

U tom je kontekstu Sudnica Melani Vukmirica kvalitativno očigledno superiornija i solidnije glumljena, s elaboriranijim pričama koje je lako zamisliti u svakodnevnom životu, i koje ne moraju pod svaku cijenu biti šokantne ni skandalozne.

A nevoljni gledatelj koji odluči samo desetak minuta svog života potrošiti na RTL-ovu Sudnicu, ubrzo će zdvojan povikati: Se bum vas tužil!

Zbog nanošenja duševnih boli, dakako.

Josip Grozdanić