IDEOLOGIJA I POLITIKA

IDEOLOGIJA I POLITIKA

John Schwarzmantel, Doba ideologije, prev. Srećko Premec, AGM, Zagreb, 2005.

Za britanskog autora Johna Schwarzmantela ideologija znači mnogo više od iskrivljene svijesti ili naziva za određeni politički program. Ideologija kao razmjerno širok sustav uvjerenja, svjetonazora i načina mišljenja koji putem nekih konceptualnih smjernica uvjetuje društveno djelovanje prevalila je širok put od znanosti o idejama, kako je izvorno nazvana, do današnjih dana, kad je gotovo posve diskreditirana, zadobivši isključivo negativne konotacije. U ovoj knjizi analiziraju se glavne političke ideologije u proteklih dvjesto godina koje su nastale u okviru ideološke tradicije moderne, s naglaskom na suvremenom značenju tih ideologija. Središnja teza knjige može se sažeti u dvjema rečenicama: kriza ideologija na početku 21. stoljeća ujedno je kriza same moderne jer su ta dva pojma neodvojiva jedan od drugog i jer se postmoderno doba negativno odnosi spram ideoloških projekata emancipacije i revolucije zastupajući pluralizam i različitost umjesto modernističkog univerzalizma i jedinstva. Autor se stoga izričito zalaže za obnavljanje značenja ideologije u razdoblju postmoderne dezideologizacije te za aktualizaciju temeljnih vrednota moderne na kojima počivaju sve ideologije. S obzirom da više ne postoji koherentan društveni subjekt te da smo svjedoci fragmentarnosti i difuzije identiteta, Schwarzmantel drži kako nam je danas u borbi protiv fragmentarnosti društva i pomanjkanju holističke vizije svijeta potrebna upravo ideologija koja političko i društveno djelovanje u cjelini čini smislenim. Metodologija kojom se autor koristi odgovarajući na pitanje u kojoj su mjeri ishodišne ideologije moderne relevantne u suvremenoj politici i imaju li one još smisla zanimljiv je spoj tradicionalne analize (utemeljene na filozofiji politike) i postmoderne teorije, s opravdanim naglašavanjem prvoga, klasična pristupa.

Autor detaljno analizira četiri ideologije koje su najsnažnije utjecale na društvena i politička kretanja te su u razdoblju od Američke i Francuske revolucije do današnjih dana ostale dominantnima. To su liberalizam, socijalizam, konzervativizam i nacionalizam. Okosnicu postmoderne kritike čine upravo temeljni koncepti koji te ideologije čine snažnima i utjecajnima: koncept revolucije kao univerzalan model emancipacije (socijalizam), arhaična slika društva kao organske zajednice (konzervativizam), modernistički izum novoga političkog subjekta naroda-nacije (nacionalizam) te ideja napretka kao univerzalne vrednote (liberalizam). Sve ideologije slijede prosvjetiteljsko stajalište da je ljudsko društvo moguće promijeniti putem razuma te da je temelj svega sloboda pojedinca vezana uz nastanak civilnoga društva. No, ukoliko su Američka i Francuska revolucija doista uvele »novi diskurs politike, novi subjekt političkog djelovanja i novi temelj legitimiteta političkog poretka«, postmoderno je doba raskinulo sa svim modernističkim vrednotama potkopavajući ideju ideologije kao takve, posve pogrešno smatrajući da je svako ideološko mišljenje nužno i totalitarno. Umjesto socijalističkog ideala države kao mehanizma kontrole i transformacije društva te nacionalističkih težnji za stvaranjem nacionalnih država, suočeni smo s posvemašnjom fragmentacijom društva, erozijom države-nacije kao koherentna okvira i nepostojanjem bilo kakva organizirana pokreta koji bi ponudio cjelovitu viziju ili barem bio kadar artikulirati društvene probleme i težnje. Kao što autor opravdano ističe, kritika ideologije opasna je stoga što ujedno odbacuje i ideju svrhovita napretka te uvjerenje o mogućnosti društvene emancipacije, pa je u razdoblju relativiziranja svih vrijednosti i potpunoga sloma prosvjetiteljskog projekta Schwarzmantelova kritika »postmodernog deziluzionizma« posve prikladna i teorijski solidno izvedena.

Knjiga je stoga koristan kompendij teorija filozofije politike primijenjenih u analizi suvremenoga društvenog stanja te artikulirana studija koja na metodološki pregledan način progovara o ideologiji kao nadasve važnu sustavu uvjerenja koji je prijeko potreban za suvremenu demokratsku politiku.

Tonči Valentić