GOVOR SRCA, GOVOR LJUBAVI

GOVOR SRCA, GOVOR LJUBAVI

Tomislav Milohanić, Cvjetne strane Galileje. Stazositnice & iskrice, Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, Pula, 2006.

Pjesnik i prozaik Tomislav Milohanić završava osebujnu knjigu stazositnica (putositnica) porukom ljubavi i radovanja životu u simboličkom pjevu malena slavuja koji »svugdje isto pjeva« i svi ga razumiju. Tako će i čovjek razumjeti čovjeka, »ako govori govorom srca, govorom ljubavi«.

I simboličan naslov Cvjetne strane Galileje asocira na poruke duhovnosti i oduhovljenosti koje je propovijedao Isus, približivši Galileju svima koji žude mir i dobro. S tom plemenitom nakanom krenuo je i pjesnik Milohanić, povjerivši našoj pozornosti tajanstvene i čudesne titraje svojega prelijepa zavičaja, Istre. Vodeći nas istarskim stazama i putima, lirik Milohanić nenametljivo otkriva dušu istarskoga čovjeka, njegovu blagost, dobrotu i gostoljubivost, njegov meki čakavski izričaj, svu sladost i vitalnost nenadmašnih istarskih krajolika. U ponajviše lirskim tekstovima — putositnicama poput iskrica zasvijetle, zabljesnu proćućeni opisi prastarih istarskih gradića: Hum, Grožnjan, Motovun, Boljun, Draguć...

»Gračišće — u njedrima dragocjenost isklesana — neistrošen i vjekovima svoj. Pokorno miri splet kamena i smilja, svakog trena otvoren za panorame zelene i plave. Steru se brežuljci, klasaju žita, trepere trsi, lelujaju šume.«

Tako vidi Istru zaljubljenik u zavičaj, pjesnik i putnik, Tomislav Milohanić. Dvanaest putositničkih lirskih zapisa posvećeno je »krasotici Istri« (Suri kunfini, Tamo gdje se rađa rijeka, Na slapovima Mirne, Mig proljeća, Usnuli gradić na litici, Jesen u Grimaldi i kao da izrastaju iz snoviđenja, urastajući u bajkovitost koju obitavaju dobri duhovi i vilenjaci što »pod glavu stavljaju žrvnjeve umjesto jastuka«. »Božanska doza za pehar i glazbalo glagoljaša i poeta«, zanosno i nepatvoreno izriče divljenje pjesnik priklonivši se govoru srca, govoru ljubavi. I riječ mu je takva: odabrana, raskošna, dinamična i živa. Bujna i neobuzdana kao rijeka Mirna »i topoče, i žubori, slapovito pada raskošno lijepa«. Divlja i privlačna. Hirovita i poželjna. Odlučna i bajkovita. Uvjerljiva...

U trećem dijelu našeg putovanja Cvjetnim stranama Galileje: Na izvoru milosti (čudo Međugorja), Sa Slavonijom u srcu, Dublinske impresije, Dodir star dvije tisuće godina i više (cvjetna Firenca, rascvale brnistre Toskane, Vječni grad, cittá eterna), Milohanić, Pjesnik, Hodočasnik i Tihi Vitez, zadivljen autentičnom ljepotom Svijeta širi lepezu svojih viđenja zanimljivošću pojedinosti i oduhovljenom radoznalošću, ostajući do kraja vjeran »govoru srca, govoru ljubavi«.

Ljerka Car Matutinović