VELIKA KREACIJA JANEZA LOTRIČA

VELIKA KREACIJA JANEZA LOTRIČA

Mladenački šarmantan veseli Janez Donizettijeve Kćeri pukovnije i vragolan Gotovčev Ero postao je potresan tragični Otello, jednako uvjerljiv, s istim vokalnim potencijalom, ali s novom izražajnom dimenzijom

Rijetke su danas izvedbe Verdijeva Otella jer je sve manje interpreta naslovnoga lika. Krunska uloga u talijanskome tenorskom repertoaru postavlja goleme zahtjeve na protagonista, traži cjelovitu umjetničku ličnost, pjevača u punoj glasovnoj formi s bogatim životnim i scenskim iskustvom. Janez Lotrič danas je jedan od rijetkih koji to jest. Mladenački šarmantan veseli Janez Donizettijeve Kćeri pukovnije s blistavih devet visokih C i vragolan Gotovčev Ero postao je potresan tragični Otello, jednako uvjerljiv, s istim vokalnim potencijalom, ali s novom izražajnom dimenzijom. Lotrič se Otella prihvatio u pravo vrijeme. Najprije se vokalno iskušao u koncertnoj izvedbi opere u Ljubljani, a zatim ga je prvi put scenski oblikovao u Japanu u velikoj dvorani Bunka Kaikan u Tokiju, koja prima tri tisuće posjetitelja, a sada ga pjeva na premijernoj realizaciji u uglednoj njemačkoj državnoj operi u Hannoveru.

Klasično njemačko kazalište, sagrađeno sredinom 19. stoljeća, razrušeno za vrijeme Drugoga svjetskog rata i potom obnovljeno, s prvobitnim vanjskim izgledom a unutrašnjim prilagođenim novim zahtjevima, sudeći po štimanju svih popratnih sadržaja, dobro je mjesto za stvaranje dobrih predstava, a to najnoviji Otello svakako jest, poglavito u scenskoj komponenti. Naime, Wolfgang Bozic, dugogodišnji prvi dirigent Opere u Grazu, a od ove sezone glavni muzički direktor (Generalmusikdirektor) Državne opere u Hannoveru, nema takav dirigentski potencijal da bi iznio sav naboj, svu raskoš genijalne Verdijeve partiture, i u tom segmentu verdijanskog izvedba nije za pamćenje — ali sve drugo jest. Berlinski redatelj s bogatim iskustvom u kazalištima njemačkoga govornog područja Nicolas Brieger dao je vrlo slojevitu i u cjelini izvrsnu režiju. Ne mislim da treba prihvatiti sva njegova rješenja (osvetničko lomljenje muslimanskoga stijega, mokrenje nad križem), ne bih se složila ni s koncepcijom postarijeg i proćelava bjeloputog Otella (što odudara od njegovih strastvenih pa i nekontroliranih reakcija), može se raspravljati o usporedbi Desdemone s Majkom Božjom (takvom je Otello doživljava u drugome činu), može se ne prihvatiti Otellovo dosta grubo ponašanje prema njoj u trećemu, ali uvodni je prizor veličanstven, crkvene klupe mnogostruko su iskorištene (i u idejnom smislu) i dobro igraju, odnosi likova izvanredno razrađeni, skupni prizori dojmljivi, a četvrti je čin istinsko remek–djelo. Potpuno je u skladu s režijom rad scenografa Hansa Dietera Schaala, čije se iskustvo arhitekta ogleda u izvrsnu rješenju prostora, koji zadržava dubinu, ali je i vrlo prezentan. Izbor boja i njihovi međusobni odnosi, kontrasti — u tome ga slijedi i čileanski kostimograf s velikim filmskim i glazbenoscenskim iskustvom u poznatim kazališnim središtima Jorge Jara — potenciraju napetost dramske radnje i prilagođavaju se molbenom vapaju svjetine za spas od oluje na početku, razuzdanosti bordela (srednji dio prvoga čina s Jagovom napitnicom i Cassiovim pijanstvom), gotovo prpošnoj čistoći ljubavnog dueta Otella i Desdemone, jasnu postavljanju Desdemone iznad svih spletaka i svih zala, mračnu djelovanju zla u Jagu, groznoj unutrašnjoj borbi u Otellu. Jasno, sve je to tek okvir za djelovanje protagonista, od reda kompletnih glazbeno–scenskih osobnosti. Lotrič je iznio cijelu lepezu tonova od piana do dojmljivog fortea i bogatstvo nijansi u pjevačkom i scenskom izrazu, od suverenog herojskog Esultate i nježnosti prvog prizora s Desdemonom preko postupnog duševnog razaranja sumnjom i ljubomorom do beznadnosti finala. Bariton Brian Davis na svojemu prvom europskom nastupu nakon uspješne američke karijere izvrsno je pjevački i scenski ocrtao Jaga. On je prost, zao, mračan, odvratan, ali snažan. Njemačka sopranistica s međunarodnom karijerom Brigite Hahn vrlo je životna i uvjerljiva Desdemona (da je još uvijek do kraja razradila piana). Izvrsna Emilia gruzijska je mezzosopranistica Khatuna Mikaberidze, dobar Cassio meksički tenor Pedro Velázquez Diaz. I svi ostali — tumači malih uloga kao i dobro uvježban zbor (zborovođa Dan Ratiu) te poslovično njemački dobro pripremljen Donjosaski državni orkestar — pridonijeli su uspjehu predstave, koju je radio izravno prenosio. Kako bi i nama dobro došao takav Otello! Istodobno se u Hannoveru izvodi i Shakespeareov Otello. Protagonistica je žena — Otellica!

Marija Barbieri