Užitak za osjetila

Užitak za osjetila

U kneževskom je tumulu 139 kao najzanimljiviji i najvredniji prilog, po kojem je nalazište Budinjak poznato i izvan hrvatskih granica, nađena brončana kaciga koju je vrlo složenim tehnološkim postupkom izradio ljevač željeznog doba. Taj tip kacige dobio je ime budinjak, a taj naziv nosit će svaki nalaz takva tipa kacige bez obzira na kojem mjestu u Europi bude pronađen

U orografskom smislu gorski prostor između Savinih pritoka Kupe i Krke, na samoj slovensko-hrvatskoj granici, jedinstveno je područje. Boljim poznavateljima toga prostora, međutim, dobro su poznate unutarregionalne razlike koje postoje na tom relativno malenu području. Pojam Žumberak određen je nekadašnjom pripadnošću kraja Vojnoj granici, odnosno Vojnoj krajini. Sve do ukidanja Vojne granice i njezina sjedinjenja s Hrvatskom područje Žumberka (smješteno na južnoj padini Žumberačkoga gorja) bilo je vojna enklava, koju je od ostatka teritorija pod vojnom upravom dijelilo područje Civilne ili Banske Hrvatske. Granice tako definirana Žumberka moguće je katastarski odrediti zahvaljujući vrlo preciznu katastru vođenu za to područje. Žumberak je izrazito krško područje, riječ je o tzv. pokrivenom kršu, prekriveno šumom bukve i kestena te ljudskim radom stvorenim pašnjacima. Zahvaljujući prirodnim obilježjima i povijesnim događanjima koja su ga ostavila izvan glavnih tokova urbanizacije i gospodarskog razvoja, Žumberak je i danas prostor isključivo ruralnoga karaktera s bogato očuvanom etnološkom baštinom. Ljepotu njegova prirodnog krajolika oplemenjuju stare vodenice, kozolci za sušenje sijena, drvene vinske preše i tradicionalno građene seoske kuće s otvorenim ganjkom. U stručnoj literaturi, a i u javnosti uopće, Žumberak je ponajprije plijenio pozornost specifičnom poviješću i iz nje proizašlim obilježjima stanovništva (grkokatolička zajednica, intenzivno iseljavanje), a u novije vrijeme i bizarnim događanjima kao što je granični prijepor između Hrvatske i Slovenije oko vojarne u blizini najvišeg vrha Žumberačke gore, 1178 metara visoke Svete Gere. No za razliku od povijesnih događaja koji su govorili u prilog regionalnoj raščlambi kraja, prirodne značajke i arheološka baština kao i suvremeni procesi regionalne gravitacije daju argumente u korist jedinstva cijeloga područja. Još jedan snažan argument u korist jedinstva cijeloga kraja jest i 1999. proglašeno zaštićeno područje Žumberak — Samoborsko gorje, u statusu parka prirode. Park prirode Žumberak — Samoborsko gorje primjer je društvenog interesa za očuvanje podjednako prirodnih posebnosti kao i spomeničkog i drugog materijalnog nasljeđa. Sve navedeno bili su razlozi zbog kojih je uredništvo »Hrvatske revije« odlučilo temu trećeg ovogodišnjeg izdanja časopisa posvetiti upravo Parku prirode Žumberak — Samoborsko gorje. Iz bogata tematskog raspona vezana uz to područje »Hrvatska revija« na svojim stranicama predstavlja one široj javnosti manje poznate. Naglasak je na pretpovijesnoj tematici, a arheološku baštinu obrađuju tri priloga — o pretpovijesti (Želimir Škoberne), antici (Zoran Gregl), dok je Morena Želle predstavila arheološki park u Parku prirode. O srednjovjekovnim lokalitetima piše Damjan Lapajne, o najnovijem projektu zaštite sakralne baštine Željko Kovačić, dok je geolog i speleolog Srećko Božičević autor teksta Žumberačka jama – grobnica o jami Jazovki, a glavni urednik »Hrvatske revije« tematu je pridonio prilogom o tradicijskom graditeljstvu I škopom pokrita...

Rad na pripremi temata »Hrvatske revije«, osim iznimno zanimljivim i informativnim tekstovima, rezultirao je i arheološko-prirodoslovnim izletom koji su u subotu 23. rujna organizirali Arheološki muzej u Zagrebu, Matica hrvatska, Park prirode Žumberak — Samoborsko gorje i DVD Gornja Vas. Izletnici su imali priliku uz stručno vodstvo obići arheološko-prirodoslovnu Stazu kneževa dugu 4,2 kilometra, koja u svom punom opsegu obuhvaća naselje i groblje populacije starijega željeznoga doba u Budinjaku (9–6. st. pr. Kr.), kao i nedaleko groblje romaniziranog keltskog plemena Latobika iz rimskoga ranocarskog razdoblja u Brateljima (1–2. st). Pri trasiranju staze pozornost je, uz navedene arheološke, posvećena i etnografskim, geološkim, zoološkim i botaničkim obilježjima prostora o kojima posjetitelj saznaje iz deset interpretacijskih točaka raspoređenih duž staze i označenih keramičkim pločama izvedenim u tehnici reljefa. Posebna je zanimljivost staze točka broj dva, na kojoj se nalazio kneževski tumul broj 139. U Budinjaku se nalazi 141 tumul (manji ili veći humak zemlje pod kojim se nalazi jedan ili više grobova), a onaj označen brojem 139 jedan je od najvećih u Budinjačkom polju i u njemu se nalazi sedam grobova. Najveći među njima, smješten u središtu tumula, grob je jednog od budinjačkih knezova i njegove žene (grobovi moćnika nazvani kneževskima isticali su se veličinom i raskošnim predmetima priloženim uz pokojnike), a u njemu je kao najzanimljiviji i najvredniji prilog po kojem je nalazište poznato i izvan hrvatskih granica nađena brončana kaciga naizgled slična kacigama zdjelastog oblika koju je vrlo složenim tehnološkim postupkom izradio ljevač željeznoga doba. Taj tip kacige dobio je ime budinjak, a taj naziv nosit će svaki nalaz takva tipa kacige bez obzira na kojem mjestu u Europi bude pronađen.

Izletnici su u Društvenom domu DVD Gornja Vas prisustvovali otvaranju stalne izložbe fotografija rimske nekropole. Prisutne je pozdravio Mile Vranešić, župnik Župe svetog Jurja u Stojdragi, zaželjevši im dobrodošlicu u, kako je rekao, »Žumberak, zagrebačko predgrađe za 21. stoljeće«, a potom Zoran Gregl, koji je bio voditelj iskapanja. Novi broj »Hrvatske revije« posvećen Žumberku predstavili su Stjepan Sučić, potpredsjednik Matice hrvatske, i Mladen Klemenčić, glavni urednik časopisa. Nakon planinarskog domjenka (sir, vrhnje, špek, vino) uslijedio je povratak u Eko-centar Budinjak, gdje je u tijeku bila iznimno zanimljiva radionica Stoljeća kulinarstva u kojoj su posjetitelji na otvorenom prostoru opremljenom ložištima za vatru istodobno pripremali jela po pretpovijesnim, starorimskim, srednjovjekovnim i tradicionalnim žumberačkim receptima. Okusi Lukanijevih kobasica ili kuhane šunke pripremljenih po Apicijevim napucima, pečene piletine po receptu iz 14. stoljeća ili ribe pečene u glinenom kalupu (prapovijesni specijalitet) uistinu su nezaboravni te ne čudi da su Tisućljeća kulinarstva postala popularna i tradicionalna.

U povratku izletnici su obišli i župnu crkvu Presvetog Trojstva i stari župni dvor u Krašiću, mjestu koje se prvi put spominje daleke 1249, a danas je najpoznatije po tome što je u njemu djetinjstvo proveo i umro blaženik Alojzije Stepinac (Brezarić, 1898–1960). U starom župnom dvoru crkve Svetoga Trojstva uređene su za razgledanje dvije spomen-sobe u kojima je kardinal Stepinac živio od 1951. do 1960. Mala brošura Rkt. župnog ureda Presveto Trojstvo naslovljena Dolinom kardinala upoznat će posjetitelja sa žumberačkim crkvama i ostalim zanimljivostima tog kraja te ga upozoriti da je u Žumberku susjednom Pribiću, rođen i zagrebački nadbiskup i kardinal Franjo Kuharić (1919 – Zagreb, 2002).

Arheološko-prirodoslovni izlet u Žumberak bio je odlično organiziran i zasigurno će potaknuti sudionike da se ponovno vrate u taj kraj. A dobar glas daleko se čuje...

Goran Ivanišević