Što priprema Rusija?

Moskva Nova sezona u jednoj od svjetskih kazališnih prijestolnica ove godine kasni, ne zbog ljetnih festivala, nego zbog činjenice da su mnoga moskovska kazališta na svjetskim turnejama. Na svakom festivalu naći ćete neko rusko kazalište, a u Brazilu već tri mjeseca traje veliko predstavljanje ruske kazališne kulture. Ali, kad počne, nova bi sezona atraktivnošću mogla lako nadoknaditi kasan početak. Najavljene su čak dvije premijere po McDonaghovim tekstovima, koji se prvi put predstavlja Moskvi, i (najmanje) dva Shakespearea, a s posebnim se zanimanjem očekuju osuvremenjena vizija Antonija i Kleopatre Kirilla Serebrennikova i Kralj Lear u viziji Juraja Butusova. Sergej Ženovač u svom novom kazalištu priprema Oblomovštinu po Gončarovu. Kazalište Mali, nakon zagrebačkoga gostovanja, izlazi s Revizorom u režiji Jurija Solomina, a Fomenko planira čak tri vlastite premijere, prema Puškinu, Marquezu i Ostrovskom. Već i kratak pogled na upravo započetu sezonu govori koliko će na moskovskim scenama biti uzbuđenja.

Perzijanci na Manhattanu

New York Početak sezone na Manhattanu protječe u znaku jednog gostovanja. Grčko nacionalno kazalište, ustanova ne osobito poznata po vrijednim produkcijama, ugodno je iznenadila New York Eshilovim Perzijancima, koji su postali tema dana, ne samo jer su Amerikanci u predstavu učitali svoju viziju demokratskoga svijeta koji se bori protiv barbara. Lydia Koniordou, redateljica te zapažene produkcije, u njoj i glumi, a predstava očito ima što reći ako su je tako dobro ocijenili tradicionalno oštri američki kritičari.

Ravenhill i fizički teatar

Plymouth Mark Ravenhill, jedan od rodonačelnika nove drame, čiji je komad Shopping&Fucking postao simbol i meta radikalnih napada, ovih dana izlazi s novom premijerom. No, ono što izaziva posebno zanimanje činjenica je da je riječ o suradnji sa skupinom Frantic Assembly, poznatim predstavnicima tjelesnoga kazališta. Premda nikad nije bio ljubitelj takve vrste kazališta Ravenhill se odlučio za suradnju sa Stevenom Hoggettom i Scottom Grahamom, napisavši tekst nadahnut fotografijama Nan Goldin, koji je nadograđen na pokusima. Fotografije Goldinove portreti su njezinih prijatelja multiseksualaca, narkomana, boema, svijeta s margine, a drama Bazen nastala po njima započinje pričom o skupini prijatelja koji zajedno studiraju umjetnost. U trenutku kad jedna od njih postaje slavna, započinje se u ostalih javljati zavist, a kad ona u nesreći ostane invalid, prijatelji od nje odluče napraviti građu za svoje umjetničko djelo. Kakav će biti rezultat suradnje poznatog dramatičara i skupine koja se bavi tjelesnim teatrom saznat ćemo ovih dana.

Shakespeare na japanskom

Tokio Yoshihiro Kurita japanski je redatelj koji je postao svjetski poznat prije dvije godine, kad je režirao Shakespeareova Macbetha, spojivši dvije tradicije koje se međusobno nikad nisu upoznale: elizabetansku i onu teatra no, tradicionalnoga japanskog scenskog oblika. Nakon toga slijedili su novi uspjesi s no–verzijama Kralja Leara i Zimske priče, a sad je predstavljena još jedna u seriji no–komada na Shakespeareove tekstove. Othello u Kuritaovoj viziji spaja najbolje iz dviju tradicija, izaziva veliku pozornost publike i još jednom stvara skladan scenski svijet iz dvaju potpuno različitih scenskih iskustava, pa nije nikakvo čudo da je nova premijera bila istodobno i najava novoga no–Shakespearea: na redu je Hamlet.

Jasen Boko