Ritmovi svijeta

Ritmovi svijeta

Festival je i ove godine bio u znaku ekskluzivna presjeka međunarodne glazbene scene, a njegovi atraktivni programi zadovoljavaju visoke kriterije, i nerijetko su provokativni, a za hrvatsku publiku najčešće premijerni

Program ovogodišnjega 10. Triglav internacionalnog festivala gitare, koji je u sklopu Kastafskog kulturnog leta održan od 12. do 16. srpnja predstavio je ljubiteljima gitare i onima koji će to tek postati šaroliko gitarističko društvo. Festival je i ove godine bio u znaku ekskluzivna presjeka međunarodne glazbene scene i još jednom potvrdio koncept koji traje svih deset godina, a to su atraktivni programi koji zadovoljavaju visoke kriterije, i nerijetko su provokativni, a za hrvatsku publiku najčešće premijerni.

U tom smislu otvoren je i ovogodišnji, jubilarni, 10. festival. Koncert pod naslovom Volite li Bacha? A Mozarta?… ali ovaj put na novi način… predstavio je nesvakidašnji umjetnički projekt u kome su na izvoran način, ali u okviru tradicionalne interpretacije, Renato Rožić na jazz–gitari i riječki barokni ansambl, Collegium musicum Flumunense, ostvarili neobičnu sintezu Bacha i jazz–improvizacije, a dojmljivom interpretacijom ukazali na mogućnost stapanja Mozartove glazbe i jazza.

Nakon toga uslijedio je Koncert iznenađenja na kojem je nastupio Antál Púsztai, mađarski gitarist koji je jednako poznat i priznat u svijetu klasične i jazz–gitare. Ipak, posebno je važna crtica iz biografije toga perspektivnoga gitarista koncert u Budimpešti, gdje je svirao u duu s jednim od najvećih jazz–gitarista današnjice, Patom Methenyjem. Publika koja je 14. srpnja u Crkvi svete Jelene u Kastvu došla poslušati što mladi gitarist ima reći, na koncertu je otkrila da ne postoji program. Bilo je to stoga što je mladi gitarist na licu mjesta krojio repertoar koncerta prema svojem osjećaju za publiku. Tako je osim klasike, jazza i svojih skladbi, koje sam opisuje kao »kombinaciju klasike i jazza i neke svoje ideje«, Púsztai odsvirao nekoliko vječnih hitova poput Smoke gets in your eyes, napjeva iz mjuzikla Roberta iz 1933. koji je poznatiji u izvedbi skupine The Platters. Prema reakcijama publike činilo se da nije pogriješio u procjeni tipa repertoara.

Treći koncert Međunarodnoga festivala gitare održan u subotu, 15. srpnja 2006, događao se u potpuno drukčijem okružju, u srcu grada Kastva, na trgu Lokvina, i bio je prava poslastica za ljubitelje groove–ritmova, akustične funk–gitare i zvuka na granici popa, jazza i bluesa. Nastup pjevača i gitarista Michaela Koschorrecka i njegovih prijatelja ni taj put nikoga nije ostavio ravnodušnim. Naime, daroviti glazbenik, poznatiji pod imenom Kosho, u Kastvu je nastupio tri puta u deset godina trajanja Festivala gitare, a za razliku od prethodnih nastupa, kada je svirao sam, ove godine doveo je dream Team, prateći bend koji čine njegovi najbolji prijatelji i vrhunski glazbenici.

Kosho je kreativan i muzikalan glazbenik čija glazba pršti životom i pozitivnom energijom, a skladbe otkrivaju dječju radoznalost i neopterećenost normom i formom. Skladbe koje je Kosho s bendom predstavio u Kastvu mješavina su široka spektra raspoloženja i kombinacija zvuka gitare čiji su korjeni nekad bossa nova i blues, a nekad funk i jazz. Kosho je publiku osvojio ne samo muzikalnošću i izvrsnim pratećim bendom nego i otvorenom i duhovitom komunikacijom s publikom, koja je započela već s njegovim prvim obraćanjem publici, a kulminirala na kraju koncerta, kada je publika pjevala, a bend svirao, što je pravi dokaz visoke razine povezanosti na razini publika — izvođači, koja se događa samo iznimno dobrim izvođačima koji uživo toliko sjajno zvuče da su zarazni pa svoje raspoloženje i duh prenose na publiku.

Posljednji koncert na Međunarodnom festivalu gitare, održan u nedjelju 16. srpnja na trgu Lokvina u Kastvu, opet je publici ponudio nešto drukčije, nastup dvojice britanskih jazz–gitarista starije i mlađe generacije. Martin Tylor, britanski jazz–bard, potpuno samouk već trideset godina svira s poznatim glazbenicima različitih stilskih usmjerenja, dok je Neil Stacey, mlada snaga koncerta, nosio nastup i što se tiče improvizacije i energije, ali i duhovita pristupa sviranju.

Staceyjev zabavan stil kombinira jazz, blues, balade i funk–zvuk pa je njegova izvedba melodična i živi od snažne atmosfere koju stvara on sam, iz strasti prema glazbi. Bilo da je riječ o jazz–standardima ili njegovim vlastitim skladbama, Stacey je pun entuzijazma i predaje se ulozi izvođača–zabavljača koji se gitarom koristi kao izvorom različitih zvukova, ali i ritmova koje izvodi na tijelu instrumenta. Istovremeno uživa nasmijati publiku komičnim potezima ili komentarima u tipično britanskoj humorističnoj maniri. Improvizacije Neila Staceyja publika je dosljedno nagrađivala pljeskom, a najdojmljivije muziciranje dvojice britanskih jazz–gitarista bilo je u nekoliko autorskih skladbi Martina Taylora.

Maša Bogojeva Magzan