Citati i mitovi

U Kvintilijanovu Obrazovanju govornika samo je moralan govornik dobar govornik. Ne može netko biti moralna hulja, lažljivac i lopov, a da istodobno širi svoju retorsku vještinu pod firmom uspješne i priznate. Je li tako i s ginekološkim čudom dr. Asimom Kurjakom? Može li on biti dobar i priznat liječnik ako je, kako tvrde stručni britanski izvori, potkradao vlastite kolege i njihova saznanja prodavao (upravo: prodavao) pod svoga uma djelo? Na taj način dr. Kurjak može biti dobar i priznat liječnik, kao što je to vjerojatno i dr. Ognjen Šimić (posjeduje znanja i dobar je praktičar, poznaje zanat), ali nikako ne može, ako je već plagijator, a i to nam opet valjda imputiraju britanske tajne službe, biti dobar i priznat znanstvenik (inovator i osoba koja pomiče spoznajne kapacitete struke). Znanost je doista prava gnjavaža, ima svoja pravila, provjere, povjerenstva, čak se moraju pisati fusnote, navoditi podaci o izvoru citata, ima u toj znanosti i ono što se zove otpor znanstvene misli, a ta misao zbog međunarodnoga karaktera znanosti, napose primijenjene znanosti kakva je medicina, može doći i iz najudaljenijih dijelova planeta Zemlje (s Plutona sigurno više ne može, jer Pluton odnedavno više nije planet, čak su se i Amerikanci, ti inženjeri svemirskih duša, složili). Zato Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta promptno provodi svoju istragu glede izvornosti doktorovih radova, a svojedobno su se i neka druga službena tijela bez ikakva uspjeha i volje za uspjehom bavila posljedicama njegovih tjelesnih radnji (otmica ženskih jajnih stanica otprije nekoliko godina; latinski plagium upravo i znači otmica čovjeka, djeteta). Hrvatski liječnički zbor oglasio se s napomenom kako uvaženi član znanstvene zajednice nije plagirao, nego je tek napravio propust. Iza spasonosne retoričke formule — propust, a ne plagijat — konačno se srušio medicinsko-znanstveni mit, strateški održavan godinama, i za bivše i za ove naše države. Tko doista štiti dr. Asima Kurjaka, i zašto? Je li politika i ovaj put presudila znanosti? Tko još razmišlja o moralnosti, poštenju, iskrenosti?! No, dobro… da bih i sam bio dobar govornik, više neću moralizirati o dr. Kurjaku. Sve je ionako zakuhao Kvintilijan. Tek da se zna — presađivanje jajnih stanica ne smatra se u Hrvatskoj, prema postojećoj pravnoj regulativi, krivičnim djelom… To doduše nije lijepo činiti, ali zbog toga se ne ide u zatvor.

Što na umu gradonačelnika zagrebačkoga, to i na drumu njegova pripitomljena i voljena grada, utvrdio je jedan »Vijenčev« suradnik snatreći nad sudbinom Teslina spomenika koji se poput nezgrapna svemirskog objekta — možda s onoga degradiranog Plutona (spomenik je tek nešto manji od njegove veličine) sručio posred srednjoeuropske zagrebačke vedute. A sada se, posve obična stvar, na postament ispod slavna izumitelja kojeg itekako citiraju i časte diljem Zemlje, od Smiljana do pariške izložbe, naslanjaju bicikli ili se usputno odlažu cekeri s placa. Nego, o preimenovanju. Demiurg je Bandić, kojemu je uzor Veco Holjevac, opet u stvaralačkoj ognjici, na djelu je mitsko prevrednovanje monotone svakodnevice. Dio zagrebačke Ljubljanske avenije postao je sada zagrebačka Zagrebačka avenija. Pored žive, zdrave i duge Zagrebačke ceste. Tako da oni koji žive na Zagrebačkoj cesti ne mogu više olako tvrditi da su iz Zagrebačke, moraju naglasiti jesu li sa ceste ili iz avenije. To osobito treba naglasiti službi hitne pomoći, vatrogascima i policiji…. da ne završe na krivom mjestu. Zagrebu inače još nedostaju: Zagrebački trg, Zagrebački prilaz, Zagrebački put, Zagrebačka poljana, Zagrebačka aleja, Zagrebački nasip, Zagrebačko naselje, Zagrebački most i Zagrebački gaj. Zagrebački bokci postoje. Svuda su oko nas. To su oni kaj (i Slavonci znaju reći kaj, to uopće nije teško, evo: kaj, kaj, kaj… kad se čovjek tako lakše osjeća istinskim Zagrepčancem, kaj ne), to su dakle oni kaj beru ambroziju da bi si imali nekaj kupiti za gablec. Svaka im čast, i njima, i nevladinoj udruzi Roditelji u akciji — RODA, koja je upravo obilježila petu godišnjicu djelovanja. Toliko entuzijazma i pozitivne energije koju proizvode i prerađuju članovi te građanske udruge u edukaciji i pripremi budućih majki ili u pomoći roditeljima već rođene djece rijetko se viđa na hrvatskim stranama. Kad bi se nekim čudom njihove dobre vibracije i ljudska energija mogla pretvoriti u električnu energiju, NE Krško drijemala bi u hrvatskom aoristu, i prošlo i svršeno. Ovako, još se naganjamo sa Slovencima kojima se jedino može uzvratiti: 1. prijetnjom međunarodnom arbitražom; 2. principijelnim i hitnim preimenovanjem dijela Ljubljanske avenije.

Sve ostalo stvar je dogovora. I specijalne policije.

Inače, na najgledanijoj javnoj televiziji u Europi počela je jesenska shema, dovedeni su neki novi kadrovi (ali ne i pojačanja, poput nabildana Vlahova) i lukavo je redizajniran izgled središnjega dnevnika: plava pozadina zamijenjena je plavom pozadinom, a voditelji nas gledaju ispitivački, iskosa i polubočno.

Najduhovitija je emisija hrvatskoga televizijskog prostora ona U sridu na Novoj TV. Osim, naravno kad je gošća Željka Antunović.

Ivica Matičević