SUSRET BARDOVA

SUSRET BARDOVA

Koncertni portreti dvojice velikih europskih kantautora — Arsena Dedića i Gina Paolija, izdanje koje u sebi uključuje audio– i videoverziju njihova zajedničkog zagrebačkog nastupa 10. studenoga 2005, vrijedan je prinos Croatia Recordsa boljem razumijevanju dvaju, duhom povezanih, umjetničkih svjetova koji su itekako snažno utjecali na generacije hrvatskih, odnosno talijanskih kantautora.

Posjetitelj koncerta, kojemu je doživljaj zacijelo još živo u sjećanju, obradovat će se mogućnosti višekratna pregledavanja i preslušavanja zapisa te otkrivanju novih pojedinosti nastupa, ali i posumnjati u svoje pamćenje. Naime, spomenuti koncert održan je pod naslovom Trokut, a treća stranica, uz Dedića i Paolija, bio je slovenski kantautor Zoran Predin, kojeg na ovome izdanju nema. Ne ulazeći u razloge, možemo samo zaključiti — šteta, jer je Predinov nastup, kako repertoarno, tako i izvođački, bio fina poveznica dvaju velikih kantautorskih opusa.

Bilo kako bilo, i skraćena verzija donosi obilje atraktivne građe. U svome dijelu Arsen Dedić oslonio se uglavnom na svoj standardni koncertni repertoar te njime majstorski odredio raspoloženje čitava koncerta. Iako je većinom bila riječ o prokušanu konceptu uz klavirsku pratnju Branka Bulića, ovom prigodom Dedić je, u nekim skladbama, klaviru pridodao i pratnju akustičnoga sastava (gitara Ante Gelo, kontrabas Mladen Baraković i harmonika Muc Softić). Upravo u tim segmentima Arsenov je nastup, odmjerenim aranžmanima i skladom instrumenata, dosegnuo trenutke čarolije koji su pokazali da se i klasicima poput Vlakom prema jugu, Otkako te ne volim, Ni ti, ni ja i Odlazak mogu dopisati nova poglavlja. Već od iznimno ugođajna Gelova gitarističkog uvoda u skladbi Tvoje nježne godine slušatelju je jasno da je riječ o savršenu formatu za Dedićevu glazbu i stihove, pa možemo samo poželjeti da se ponovi i na budućim studijskim albumima.

Jedna de Andreova i dvije Paolijeve skladbe koje je Dedić utkao u svoj repertoar i sjajno osobno iščitavanje klasika Senza fine u soloklavirskoj izvedbi Matije Dedića decentna su najava Paolijeva seta. Gino Paoli, jedna od najmarkantnijih pojava talijanske kantautorske scene, Dedićev uzor i srodnik po senzibilitetu, sažeo je ovdje svoj impresivni opus u pola sata nevjerojatno bogate osjećajnosti. Niz od desetak pjesama, izvedenih uz vrsnu pratnju klavirista Adriana Penina, kulminira u komornim izvedbama skladbi iz Paolijeva najplodnijega razdoblja šezdesetih — Il Fantasma Blu i Senza Fine te Un vecchio Bambino s Arsenom za klavirom, dok su ovacije rezervirane za dvojezični duet Sapore di sale.

Ukratko, susret dvojice bardova donio je stapanje lepeze produhovljenih misli, najfinijih osjećaja i odgovarajućih partitura, izvedenih na iznimno dojmljiv način. Zaista, jedinstven koncert za pamćenje s mnogo vrhunaca, kojemu će se, zahvaljujući ovom izdanju, ljubitelji glazbenih poslastica moći dugo vraćati.

Velimir Cindrić