Skrati pa mlati!

Zemlja/država (a to smo svi mi) zatrovana politikom ne zapaža i nije je briga za kratke rezove u predstavljanju kulture i znanosti na javnoj televiziji, kako si voli tepati HRT (i koju navodno u ime svih nas nadzire Hrvatski sabor). Osim što je, dakako, najgledanija televizija od svih takvih televizija u Europi, i slične zasluge za narod. Izgnanstvo kulturnih sadržaja s Prisavlja vidljivo je već u naslovima emisija koje bi trebale govoriti o tim teškim i problematičnim područjima koja samo troše novac, i stalno traže još, i nikada im dosta. Pola ure..., Kratki susreti, Vijesti iz..., Znanstvene vijesti... sve kraće i kraće forme, crtičarstvo, spontano bilješkarenje, grebanje po površini. Jesenska televizijskih shema, koja se uvijek pompozno najavljuje i s nestrpljenjem očekuje kao da od nje počinje povijest Hrvata, vjerojatno neće donijeti ništa bolje i ništa novo, getoizacija i striganje će se nastaviti, a mudrosne i umjerenopjevne uvode Branke Kamenski odmjenjivat će i dalje splašena figura Gordana Nuhanovića i arkadijsko hihotanje Dražena Ilinčića. I uvijek isti likovi u anketama, ni krivi ni dužni: Visković, Donat, Zima… Onda vijesti iz kulture što svaki dan strše oko ponoći, baždarene na mikrosekunde i polukadrove, samo da je svega manje, samo da je sve kraće, i neka idu svome koncu sve brže, kada većina ionako spava, pa ih ne vidi i ne čuje. O kulturi i znanosti više se dozna u tzv. mozaičnim emisijama, od Karmele i Fodora u Dobro jutro, Hrvatska, u Bojama turizma i Našem malom mistu... Upravo tako jednoga sparnog jutra doznali smo da redateljica Ivona Juka, autorica višestruko nagrađivana dokumentarca Što sa sobom preko dana koji govori o pripremi kazališne predstave lepoglavskih zatvorenika, nema novca da film prebaci na 35–milimetarsku vrpcu kako bi se on mogao distribuirati u kinomrežu, gdje bi ga vidio veći broj gledatelja. Svi koji su vidjeli film na festivalima i smotrama oduševljeni su, i kritika i publika, ali trideset tisuća eura, koliko stoji taj tehnički posao, nepremostiva je prepreka. Resorno ministarstvo nema novaca, zasad nitko nije zainteresiran, a mlada se redateljica skromno nada nekim donacijama: ako bude, ne zna se, vidjet ćemo, moglo bi možda, ali znate... Poznati glagolski oblik: kulturni futur neizvjesni.

I jedan lijepi trenutak ovoga ljeta: roker Slaven Bilić udaljio je trojicu turbofolk–nogometaša. Makar tomu i ne bio stvarni razlog Bilićev glazbeni ukus, čovjeku je nekako drago i dobro se osjeća zbog te konkretne sankcije, osobito kada zna koliko se u Zagrebu među mlađom populacijom sluša to primordijalno urlikanje s istoka. Primitivizam i renesansa, rekao bi Arsen. Od pitanja tko je doista večerao u Veroni i tko je to na kraju sve platio i dalje su mi važnija Dva veronska plemića. Za nekoliko mjeseci u Matici hrvatskoj pojavit će se novi Marasov prijevod te komedije. A naplaćene kazne trojice nogometaša trebalo bi hitno prebaciti na konto Ivone Juka za tridesetpeticu.

Inače: kina, knjižare i antikvarijati i dalje se zatvaraju, mali nakladnici propadaju, Apoksiomen neće stići do Maloga Lošinja, a Čarolija nikako da se skine s prvoga programa najgledanije javne televizije.

Hoće li jesen 2006. išta promijeniti?!

Ivica Matičević